Agresija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je glavno značenje pojma Agresija. Za druga značenja pogledajte Vojna agresija.
Ulična tučnjava

Agresija je ponašanje (emocionalna reakcija) kojemu je u osnovi namjera da se nanese šteta, da se netko fizički ili psihički povrijedi.

Postoje aktivna i pasivna agresija:

  • aktivna agresija su fizički i verbalni napadi
  • pasivna agresija uzrokuje štetne posljedice namjernim ne poduzimanjem akcije (ne pomoći nekome zbog osjećaja mržnje i neprijateljstva).

Izvori agresije: osnova agresivnog poriva je unutrašnje tjelesno i psihičko stanje; pojavljuje se uz osjećaj srdžbe i neprijateljstva; u frustrirajučim situacijama (u kojima je agresija samo jedan oblik reagiranja); kad osjećamo fizičku ili verbalnu prijetnju ili mogući napad (u ovakvim slučajevima agresija je izazvana agresijom).

Agresija može biti:

  • direktna - usmjerena prema osobi koja je izazvala frustraciju;
  • indirektna - "pomaknuta agresija" - usmjerena prema nekom tko je slabiji pa je laka meta.

Agresija se većinom definira kao štetno ponašanje, uzimajući u obzir psihička i fizička oštećenja, pri čemu je važna i namjera, tj. da je li šteta namjerno prouzročena. Stoga ona može biti naučeni oblik ponašanja, u slučaju nagrađivanja agresije, ono se javlja sve ćešće i vide se kongitivni utjecaji, a društveni utjecaji gdje je primjerice veličanje agresivnih razračunavanja presudno pri socijalizaciji muškog načina ponašanja.

Agresija može proizaći iz ljutnje i onoga što se događa ljudima (poput svađa oko dominacije kod životinja) ili može nastati iz prijezira.

Agresija i spolne razlike[uredi | uredi kôd]

Muškarci u nasilnim oblicima agresivnosti sudjeluju daleko češće nego žene, u svim do danas proučavanim kulturama neusporedivo su češće ubojice i njihove žrtve su najčešće drugi muškarci. Spolne razlike u agresivnosti najvjerojatnije su uzrokovane dugom evolucijskom poviješću kroz koju su se muškarci i žene suočavali s različitim problemima adaptacije.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Marija Fuerst, Psihologija, Zagreb, 1994.
  • Randy J. Larsen, David M. Buss, Psihologija ličnosti, Naklada Slap, 2007.