Mihail Aleksandrovič Šolohov
| Mihail Aleksandrovič Šolohov | |
|---|---|
| Rođenje | 24. svibnja 1905. Vešenskaja, Rusija |
| Smrt | 21. veljače 1984. Vešenskaja, Rusija |
| Zanimanje | romanopisac |
| Nacionalnost | Rus |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Mihail Aleksandrovič Šolohov (rus. Михаи́л Алекса́ндрович Шо́лохов, (hutor Kružilinski, 24. svibnja 1905. - stanica Vješčenska, 21. veljače 1984.), ruski književnik.
Rodio se u carskoj Rusiji u Rostovskoj oblasti, u to vrijeme dijelom Katerinoslavščine u seljačkoj obitelji, u hutoru Kružilinskom (Кружилінський). Mati mu je bila Ukrajinka iz Černihivskog kraja, Anastasija Danilivna Čornjak. Na trećem skupu književnika iz Ukrajine 1954. godine Šolohov je kazao: "Moja mati mi je još u djetinjstvu usadila ljubav k ukrajinskom narodu."[1]
U književnost je ušao zbornikom "Donske pripovijesti". Najbolje mu je djelo roman "Tihi Don" s temom rata i mira u sredini donskih kozaka u vrijeme Prvog svjetskog rata, revolucije i građanskog rata. Vrstan je pejzažist i poznavatelj kozačkih običaja, pa su opisi prirode i kozačke sredine dali romanu svježinu.
Godine 1965. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
Djela
- "Uzorana ledina",
- "Nauka mržnje",
- "Oni su se borili za domovinu",
- "Čovjekova sudbina".
- "Tihi don".
Izvori
- ↑ «Моя мати з дитинства прищепила мені любов до українського народу, до українського мистецтва, до української пісні — однієї з наймилозвучніших у світі».
.svg){kind=small}
Nedovršeni članak Mihail Aleksandrovič Šolohov koji govori o ruskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.