| Mario Grčević | |
| Mario Grčević Mario Grčević | |
| Rođenje | 14. veljače 1969. |
|---|---|
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | jezikoslovac |
Mario Grčević (Varaždin, 14. veljače 1969.) hrvatski je jezikoslovac.
Životopis
Mario Grčević rodio se u Varaždinu 1969. godine. Osnovnu školu pohađao u Mihovljanu i Mannheimu.[1] Srednju školu završio je u Zagrebu 1987. godine. Godine 1988. otišao je u Njemačku, gdje je na Sveučilištu u Mannheimu studirao i 1995. godine magistrirao slavensku i njemačku filologiju i stekao naslov Magister Artium. Doktorirao je iz slavenske filologije 2005. godine.[2] Od 2005. do 2011. godine, završno s 55. brojem časopisa, bio je tajnikom uredništva časopisa Filologija, a potom i članom uredništva časopisa.[1] Bio je zaposlen u Zavodu za lingvistiku HAZU-a, a od 2006. godine predaje kroatističke predmete na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu gdje je od 2013. izvanredni profesor a od 2012. do 2015. godine pročelnik je Odjela za kroatologiju. Od 2016. godine pročelnik je Hrvatskih studija.[3] Radio je i kao novinar za inozemno izdanje Večernjega lista.[1]
Član suradnik - Razreda za filološke znanosti HAZU je od 20. svibnja 2010. godine.[4]
Znanstvena djelatnost
U svojim znanstvenim knjigama i člancima Mario Grčević istraživački obrađuje europsku, osobito njemačku, slovačku i češku, slavistiku 19. stoljeća i skuplja niz presudnih činjenica o pogledima na hrvatski jezik u njoj koji su u bitnoj mjeri utjecali na kasniji položaj hrvatskoga jezika u međunarodnoj te u jugoslavenskoj i hrvatskoj slavistici – sve do danas. U tim je radovima pokazao povijest nazora na hrvatski u Dobrovskoga, Kollara, Grimma i dr. vodećih slavista i jezikoslovaca 19. stoljeća s jedne strane, a s druge je istražio utjecaj što ga je Jernej Kopitar sa svojim štićenikom Vukom Karadžićem izvršio na predodžbe o hrvatskome, srpskome (i slovenskome) jeziku u slavistici 19. stoljeća.[4] Također, predmet je Grčevićeva interesa i rad na proučavanju jezika hrvatskih latiničnih spomenika 16. i 17. stoljeća, napose jezika hrvatskih protestanata, jezika dubrovačke pismenosti i književnosti (Marin Držić, Bartol Kašić...), te bosanskih franjevaca poput Ivana Bandulavića i Ivana Ančića (koji pisaše hrvatskom ćirilicom ili bosančicom). Vrijednim istraživačkim radom na izvorima i oštroumnim povezivanjem činjenica Grčević je bitno pridonio razumijevanju povijesti hrvatskoga standardnoga jezika te razumijevanju geneze nesporazuma oko njega koji nas još i danas opterećuju. Bez takva razumijevanja razvoja u slavistici 19. stoljeća bili bismo osjetno manje sposobni razotkrivati i pobijati predrasude o hrvatskome u slavistici 20. i 21. stoljeća.[4]
U tome je smislu Grčevićev rad bitan prinos proučavanju povijesti hrvatskoga književnoga ili standardnoga jezika koji se nadovezuje na radove niza naših vodećih kroatista, dodajući sadržajima tih radova još i presudan, dobro dokumentiran, međunarodni znanstvenopovijesni i politički kontekst.[4]
Smatra se jednim od najboljih suvremenih hrvatskih jezikoslovaca mlađega naraštaja.[5][6]
Djela
- Die Entstehung der kroatischen Literatursprache (Nastanak hrvatskoga književnoga jezika), Böhlau, Köln-Weimar-Wien, 1997.
- Das kroatische volkssprachliche Missale Romanum des 16. Jahrhunderts: Philologisch-linguistische Untersuchung (Hrvatski narodnojezični rimski misal 16. stoljeća: filološko-jezikoslovna raščlamba), Madoc, Mannheim, 2005. (disertacija)
- Ime »Hrvat« u etnogenezi južnih Slavena, Biblioteka Croaticum, sv. 6, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu - Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, Zagreb - Dubrovnik, 2019.[7]
Nagrade
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji: Mario Grčević, pristupljeno 30. prosinca 2015.
- ↑ 2,0 2,1 Mario Grčević - Biografija, pristupljeno 20. srpnja 2012.
- ↑ Grčević, Mario, enciklopedija.hr, pristupljeno 15. svibnja 2019.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 HAZU: Mario Grčević - Biografija (postavljeno: 27. svibnja - ponovno postavljeno: 29. srpnja 2010., urednica D. Torbica), pristupljeno 30. siječnja 2011.
- ↑ Malkica Dugeč, Misli uz 43. godišnjicu objave Deklaracije o nazivu položaju hrvatskog književnog jezika, str. 14., Südwestrundfunk, 15. ožujka 2010., pristupljeno 30. prosinca 2015.
- ↑ Hrvoje Hitrec, Hrvatski jezik i Europska unija, HKV, 15. siječnja 2009., pristupljeno 30. prosinca 2015.
- ↑ Leopold Auburger, Putovima hrvatskoga etnonima Hrvat. Mario Grčević. Ime »Hrvat« u etnogenezi južnih Slavena. Zagreb ‒ Dubrovnik: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu ‒ Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, 2019., 292 str. // Filologija, br. 73, 2019., str. 147.-155., (Hrčak), pristupljeno 9. veljače 2020.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Vanjske poveznice
- Grčević, Mario: Bibliografija
- Grčević, Mario., Jernej Kopitar kao strateg Karadžićeve književnojezične reforme // Filologija, br. 53. (2009.), str. 1.-53. (Hrčak)
- Dr. Mario Grčević: Hrvatski jezik nije zakonski zaštićen (predavanje dr. Maria Grčevića održano 8. veljače 2012. u prostorijama Tribine Grada Zagreba na tribini "Hrvatski jezik (opet) u političkom vrtlogu" u organizaciji Hrvatskoga kulturnoga vijeća).
- Mario Grčević, Hrvatski udjel u Karadžićevu prijevodu Novoga zavjeta. Jezik, god. 44., br. 2., 41.-80., Zagreb, prosinac, 1996. (Hrčak)
- (eng.) Some remarks on recent lexical changes in the Croatian language. Mario Grčević, Mannheim.
- Mario Grčević, Kršćanstvo i razvoj hrvatske pismenosti // Kroatologija: časopis za hrvatsku kulturu, sv. 6, br. 1-2, 2015. (Hrčak)