Luba (narod)
| Luba | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Datoteka:Baluba natives-1908.jpg | ||||||
| Grupa Luba snimljena 1908. | ||||||
| Ukupno pripadnika | ||||||
| 25 032.000[1] | ||||||
| Značajna područja naseljavanja | ||||||
| ||||||
| Jezik | ||||||
| Luba | ||||||
| Vjera | ||||||
| Kršćanstvo Islam | ||||||
| Povezane etničke grupe | ||||||
| Bantu |
Luba (znani i kao Baluba) je etno-lingvistička skupina autohtona u jugoistočnom dijelu Demokratske republike Kongo. Većina njih živi u nekadašnjoj Katangi (današnje provincije Lualaba, Haut-Katanga, Haut-Lomami, Tanganyika) i provincijama Kasaï i Maniema.[2]
Različite dijalekte lubanskog jezika govori oko 25.032.000 ljudi[1] u Demokratskoj Republici Kongo, sjevernoj Angoli i sjeverozapadnoj Zambiji. Lubanski je uz lingalu, svahili i kikongo, službeni jezik u Demokratskoj Republici Kongo i glavna lingua franca u regiji.[2] Dva glavna dijalekta su:
- Luba-kasai
- Luba-katanga
Povijest
Podrijetlo naroda Luba seže do početka 16. stoljeća, kad se na travnjacima depresije Upemba u regiji Katanga u današnjoj Demokratskoj Republici Kongu pojavilo Kraljevstvo Luba. Ono je prosperiralo zahvaljujući trgovini s krajevima duž Indijskog oceana solju, palminim uljem, sušenom ribom, a kasnije i drugim poljoprivrednim kulturama poput kukuruza i manioke.[2]
Kraljevstvo se sastojalo od malih sela kojima su upravljali kilolo (poglavice). Prijestolnica se zvala kitenta, mjesto gdje se nalazio kraljev dvor. Kralj (mulopwe) tradicionalno je biran iz balopwe, skupine koja je djelovala kao posrednik između duhovnog i ovozemaljskog života.[2]
Arheološkim iskapanjima ustanovljeno je da je pradomovina Luba, istočno od rijeke Kasai do izvorišta rijeke Lualabe bila naseljena od 5. stoljeća.[3]
Protezela se od kotline rijeke Lwembe na jugu, do oko 50 kilometara istočno od rijeke Lualabe (Kongo), u sredini nekadašnje Katange na sjeveru. Osim depresije Upemba, gdje rijeka Lualaba teče kroz sustav močvara i jezera, područje je šumovita savana. Godišnja količina oborina prelazi jedan metar, kišna sezona počinje u listopadu i završava u svibnju, s kratkim prekidom u siječnju. Godišnja prosječna temperatura je 24 °C.[2]
Stari Lube bili su stanovnici savana i šuma, bavili su se lovom, skupljanjem hrane i ratarstvom (manioka, kukuruz), držali sitnu stoku i živjeli u malim selima, s pravokutnim kolibama i slamnatim krovom. Prakticirali su obrezivanje i inicijaciju žena i imali udruženja za lov, magiju i medicinu.[3]
Religija
Religija Luba dijeli zajedničku kozmologiju i osnovna vjerska načela s mnogim drugim afričkim religijama. Njhov sustav vjerovanja uključuje vjerovanje u postojanje univerzalnog stvoritelja (Shakapanga), zagrobni život, zajedništvo između živih i mrtvih te poštivanje etičkog ponašanja kao uvjet za ulaz u selo predaka nakon smrti.[3]
Među najvažnijim komponentama Luba religije, su tri važne figure koje čine nadnaravni svijet: Leza (vrhovni bog), mikishi ili bavidye (razni duhovi) i bankambo (preci). U svijetu živih, glavne figure su kitobo ili nsengha (svećenik), nganga (iscjelitelj) i mfwintshi (vještica, utjelovljenje zla i antiteza volji predaka).[3]
Osim molitvi i zagovora, sredstva komunikacije s božanskim uključuju tumačenje snova, a posebno praksu lubuka (proricanja) kako bi se konzultirala volja predaka prije bilo kakve važne odluke ili kako bi se saznali uzroci nesreće.[3]
Izvori
Vanjske poveznice
- Luba / Baluba (eng.)
