Luba jezici
Luba jezici | |
| Države govorenja: |
Demokratska Republika Kongo, Zambija, Angola |
| Regije govorenja: |
Afrika |
| Broj govornika: | 25 032.000[1] |
| Rang: | |
| Razredba: | Nigersko-kongoanski jezici |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | |
| ISO 639-2: | |
| ISO 639-3: | [[iso639-3:|]] |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Luba jezici pripadaju grani Bantuskih jezika, njih je 1995. godine kodificirala lingvistica Christine Ahmed-Saidi.
Govore se u krajevima slijeva rijeke Kongo, međusobno su razumljivi, a razlikuju se prema geografskoj regiji u kojoj se koriste jezične varijante. Dvije najraširenije su Luba-Kasai (ili Tshiluba, Lulua), i Luba-Katanga (ili Kiluba, Luba-Shaba).
Brojnim jezicima i dijalektima luba jezika govori oko 25 032.000 ljudi[1] u Demokratskoj Republici Kongo, sjevernoj Angoli i sjeverozapadnoj Zambiji.
Luba jezici su lingua franca i jedan je od službenih jezika Demokratske Republike Kongo. Razvili su se i raširili rođenjem Kraljevstva Luba, počevši od 16. stoljeća,[2] kada je narod Luba sa svojim jezikom postao vladar nad plemenima s kojima su dijelio isti teritorij.
I belgijski kolonisti koristili su tim jezicima za komunikaciju s lokalnim stanovništvom tijekom Belgijskog Konga.
Izvori
Vanjske poveznice
- Luba (eng.)