Lipno je naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]
Zemljopisni položaj i prirodne značajke
Smješteno je na gotovo samoj četveromeđi općina Ljubuški, Čitluk, Široki Brijeg i Grude, (s istoka Hamzići, sa sjevera Buhovo, s juga Radišići, sa zapada Grljevići). Površine je 14,2 km2, najniža točka je 209 m, a najviša 455. Reljef čini središnje polje okruženo okolnim brdima te gorskim predjelima na sjeveru. Najčešće se dijeli na Gornje Lipno i Donje Lipno. Crkveno pripada župi Grljevići. Crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije izgrađena je 1972.[2]
Stanovništvo
Popisi 1971. - 1991.
| Lipno
|
| godina popisa
|
1991.[3]
|
1981.
|
1971.
|
| Hrvati
|
532 (99,25%)
|
562 (99,82%)
|
717 (99,72%)
|
| Muslimani
|
0
|
0
|
0
|
| Srbi
|
0
|
0
|
0
|
| Jugoslaveni
|
0
|
0
|
0
|
| ostali i nepoznato
|
4 (0,74%)
|
1 (0,17%)
|
2 (0,27%)
|
| ukupno
|
536
|
563
|
719
|
Popis 2013.
| Humac
|
| godina popisa
|
2013.[1]
|
| Hrvati
|
223 (100%)
|
| Bošnjaci
|
0
|
| Srbi
|
0
|
| ostali i nepoznato
|
0
|
| ukupno
|
223
|
Povijest
O životu u prapovijesno doba svjedoči više kamenih gomila rasutih po brdskim predjelima Brkića (3), Gomila (pet, najveća Raspudića), Grabovine (14), Laguše (7) i Pavlovića (15). Postoje i gradine iz brončanoga i željeznoga doba: na eliptičnoj zaravni dimenzija 30×20 m Nakića gradina (na koti 303), jugozapadno od seoskih kuća, lijevo od ceste Lipno - Grljevići, s ostacima suhozida visine i do tri metra, na kojoj su pronađeni ulomci grube keramike; Buntića gradina, na obronku padine iznad polja i seoskih kuća, te gradina na predjelu Grive. Značajne nalaze čine srednjovjekovni stećci. U mjesnom groblju, nalazi se 12 primjeraka (tri škrinje, osam ploča i jedan sljemenjak). Vidljivo ih je sedam, tri su pod zemljom, a dva su nestala. Jedan primjerak je ukrašen rozetom i mladim mjesecom. Na lokalitetu Glavica u polju, 150 m južno od mjesne ceste, nalazi se sedam sačuvanih primjeraka na prapovijesnoj gomili, danas većim dijelom oštećenoj, a lokalitet zapušten. Jedan stećak (a možda i kamenolom za nadgrobnjake) vidi se na Šupljoj gomili nedaleko od Kozinovače. Dolaskom Turaka (15. stoljeće) Lipno će opustjeti i neko razdoblje ostati nenaseljeno što se navodi u Zbirnom popisu Bosanskog sandžaka, isto tako nekoliko godina poslije u Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina. Godine 1910. u Lipnu je zabilježeno 50 kuća s ukupno 359 osoba: 184 muškarca i 175 žena. Tijekom Drugog svjetskoga rata stradao je 81 stanovnik. Njima u čast podignut je spomenik u blizini groblja. Značajan dio stanovnika se iselio uglavnom u SAD, Australiju, Kanadu i Urugvaj (od 1900. do 1960. 67 osoba).[2]
Poznate osobe
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 20. lipnja 2019.
- ↑ 2,0 2,1 Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Lipno, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 8, Ljubuški, 28. srpnja 2012., str. 21.-23.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
