| Leopold I. | |
|---|---|
| |
| Leopold I. Habsburg | |
| rimsko-njemački car | |
| Vladavina | 18. srpnja 1658. – 5. svibnja 1705. |
| Krunidba | 1. kolovoza 1658., Frankfurt |
| Prethodnik | Ferdinand III. |
| Nasljednik | Josip I. |
| ugarski kralj | |
| Vladavina | 1655. – 5. svibnja 1705. |
| Krunidba | 27. lipnja 1655., Bratislava |
| Prethodnik | Ferdinand III. |
| Nasljednik | Josip I. |
| češki kralj | |
| Vladavina | 1656. – 5. svibnja 1705. |
| Krunidba | 14. rujna 1656., Prag |
| Prethodnik | Ferdinand IV. |
| Nasljednik | Josip I. |
| hrvatski kralj i austrijski nadvojvoda | |
| Vladavina | 2. travnja 1657. - 5. svibnja 1705. |
| Prethodnik | Ferdinand IV. |
| Nasljednik | Josip I. |
| Supruge | Margareta Tereza Španjolska Klaudija Felicita Austrijska Eleonora Magdalena Neuburška |
| Djeca | |
| Marija Antonia Josip I. Marija Elizabeta Leopold Josip Marija Ana Marija Tereza Karlo VI. Marija Magdalena | |
| Puno ime | |
| Leopold Ignaz Joseph Balthasar Felician | |
| Dinastija | Habsburg |
| Otac | Ferdinand III. |
| Majka | Marija Ana Španjolska |
| Rođenje | 9. lipnja 1640. |
| Smrt | 5. svibnja 1705. |
| Vjera | rimokatolik |
Leopold I. (Beč, 9. lipnja 1640. - Beč, 5. svibnja 1705.), rimsko-njemački car (1657. ili 1658.-1705.), ugarsko-hrvatski kralj (od 1655. u Ugarskoj i od 1657. u Hrvatskoj do 1705.), češki kralj (1658.-1705.) iz dinastije Habsburg. Vladavina mu je bila obilježena brojnim i dugotrajnim ratovima u kojim su se istaknuli sposobni vojskovođe koji su pretvorili Habsburšku Monarhiju u europsku velesilu. Tijekom svoje vladavine skršio je urotu mađarskih i hrvatskih velikaša protiv kraljevske vlasti i prisilio ih da priznaju nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje po načelu primogeniture, a istodobno je ukinut članak 31. Zlatne bule iz 1222., koji je plemstvu priznao pravo otpora kralju zbog njegovih nezakonitih čina.[1]
Životopis
Bio je mlađi sin rimsko-njemačkog cara Ferdinanda III. i španjolske princeze Marije Ane, no kako mu je stariji brat Ferdinand IV., za očeva života okrunjeni hrvatsko-ugarski kralj, umro prije oca, postao je nasljednik svih vladarskih titula i zemalja.[2] Dobar dio svoje vladavine proveo je ratujući. Naslijedio je i rat sa Švedskom, koji je okončao 1660. godine. Uslijedio je Prvi turski rat (1663.-1664.), izazvan razmiricima oko vrhovništva nad Erdeljem. U tom ratu je Austrija imala pomoć Francuske koja je poslala jedan odred konjice, a ugarsku je vojsku vodio proslavljeni pjesnik i ratnik Nikola Zrinski.[3] Iako su početkom rata Osmanlije imale uspjeha te su osvojili i razorili Novi Zrin, u znak osvete za srušeni Sulejmanov most preko Drave, rat je završio pobjedom Montecuccolija kod Svetog Gottharda na rijeci Rabi i za Austriju nepovoljnim mirom u Vašvaru (1664.), koji je postao povodom za Zrinsko-frankopansku urotu (1670. – 1671.), čiji je cilj bio otcjepljenje Hrvatske i Ugarske od Habsburške Monarhije. Poslije propasti velikaške urote i istrebljenja dvije najmoćnije hrvatske velikaške obitelji, Zrinskih i Frankapana, Hrvatska je znatno oslabila.
Po isteku dvadesetogodišnjeg mira dogovorenog u Vašvaru, osmanski sultan Mehmed IV. objavio je Leopoldu rat, čim je 1683. godine započeo je Drugi turski rat (1683.-1699.). Veliki vezir Kara Mustafa-paša pošao je na čelu velike vojske od 250.000 vojnika na Beč i započeo opsadu grada. Uz pomoć nadvojvode Karla Lotarinškog i poljskog kralja Jana III. Sobjeskog, Turci su 12. rujna 1683. poraženi pod Bečom; te se na taj poraz nadovezao Rat za oslobođenje, koji je završio Mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) i dokrajčio tursku premoć u jugoistočnoj Europi. Tijekom velikog rata doselilo se nekoliko tisuća Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Crnojevićem u Ugarsku i u Srijem.
Vlast Leopolda I. je tijekom pobjedonosnog rata ojačala; hrvatski i mađarski staleži priznali su u Požunu 1687. nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje po načelu primogeniture, a istodobno je ukinut čl. 31. Zlatne bule Andrije II. iz 1222., koji je plemstvu priznao pravo otpora kralju zbog njegovih nezakonitih čina. U ratovima protiv Francuske (1672.-1679. i 1688.-1697.) Leopold nije imao uspjeha. Pri kraju života Leopold se zapleo 1701. godine u Rat za španjolsku baštinu protiv Luja XIV.
Leopold I. je Hrvatskom saboru ukinuo pravo da bira kralja, uništio je obitelji Zrinskih i Frankapana, ali je priznao studij filozofije i teologije osnovan u Zagrebu 1669. godine koje se moglo osnivati samo u pokrajini s najvišim rangom u državi i time je priznao da Hrvatska nije pripojena Ugarskoj, što su tvrdili mađarski političari.
Rodoslovlje
Preci
Prva generacija
1. Leopold I., njemačko-rimski car (1640.-1705.)
Druga generacija
2. Ferdinand III., njemačko-rimski car (1608.-1657.)
3. Infanta Maria Anna od Španjolske (1606.-1646.)
Treća generacija
4. Ferdinand II., njemačko-rimski car (1578.-1637.)
5. Princeza Maria Anna od Bavarske (1574.-1616.)
6. Filip III., kralj Španjolske (1578.-1621.)
7. Nadvojvotkinja Margaretha od Austrije (1584.-1611.)
Četvrta generacija
8. Nadvojvoda Karl od Austrije (1540.-1590.)
9. Princeza Marija od Bavarske (1551.-1608.)
10. Wilhelm V., vojvoda od Bavarske (1548.-1626.)
11. Renée od Lotaringije (1544.-1602.)
12. Filip II., kralj Španjolske (1527.-1598.)
13. Nadvojvotkinja Anna od Austrije (1549.-1580.)
14. = 8. (Nadvojvoda Karl od Austrije)
15. = 9. (Princeza Marija od Bavarske)
Potomci
1. brak (1666.): Infanta Margaretha Maria Theresia od Španjolske (1651.-1673.), kći Filipa IV., kralja Španjolske i nadvojvotkinje Marije Anne od Austrije
- Nadvojvoda Ferdinand Wenzel (1667.-1668.)
- Nadvojvotkinja Maria Antonia (1669.-1692.); suprug Maximilian, izbornik Bavarske (1662.-1726.)
- Nadvojvoda Johann Leopold (1670.-1670.)
- Nadvojvotkinja Maria Anna (1672.-1672.)
2. brak (1673.): Nadvojvotkinja Claudia Felicitas od Austrije (1653.-1676.), kći nadvojvode Karla od Austrije, grofa od Tirola, i Anne de' Medici
- Nadvojvotkinja Anna Maria Sophia (1674.-1674.)
- Nadvojvotkinja Maria Josefa (1675.-1676.)
3. brak (1676.): Pfalz-grofica Eleonora Magdalena od Pfalz-Neuburga (1655.-1720.), kći Filipa Wilhelma, kneza izbornika Pfalza (Falačke) i Land-grofice Elisabethe Amalie od Hessen-Darmstadta
- Josip I., car Svetog Rimskog Carstva (1678.-1711.)
- Nadvojvotkinja Christina (1679.-1679.)
- Nadvojvotkinja Maria Elisabeth (1680.-1741.)
- Nadvojvoda Leopold Josef (1682.-1684.)
- Nadvojvotkinja Maria Anna (1683.-1754.); suprug Joao V., kralj Portugala (1689.-1750.)
- Nadvojvotkinja Maria Theresia (1684.-1696.)
- Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva (1685.-1740.)
- Nadvojvotkinja Maria Josefa (1687.-1703.)
- Nadvojvotkinja Maria Magdalena (1689.-1743.)
- Nadvojvotkinja Maria Margaretha (1690.-1691.)
Bilješke
- ↑ Leopold I. - Hrvatska enciklopedija
- ↑ Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 1526. - 1918., drugi dio, str. 316.
- ↑ Budak, Neven; Stretcha, Mario; Krušelj, Željko, Habsburzi i Hrvati, str. 81.
Literatura
- Belje. Tvornica šećera. 75, Šećerana, 1986. (str. 25; greškom: Leopold II)
- Budak, Neven; Stretcha, Mario; Krušelj, Željko, Habsburzi i Hrvati, Srednja Europa, Zagreb, 2003. ISBN 953-6979-12-8
- Mala enciklopedija Prosveta (2 K-P), Beograd, 1978.
- Opća enciklopedija JLZ (5 L-Nigh), Zagreb, 1979.
- Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 1526. - 1918., drugi dio, Marjan tiska, Split, 2004. ISBN 953-214-198-7
Vanjske poveznice
- Leopold I. - Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 17. veljače 2016. (hrv.)
- Leopold I. - Proleksis enciklopedija, pristupljeno 17. veljače 2016. (hrv.)
| Prethodnik: | Hrvatsko-ugarski kralj (1657.-1705.) | Nasljednik: |
| Ferdinand III. 1625. – 1657. | Josip I. (1687. – 1711.) |
| Prethodnik: Ferdinand III. (1637.- 1657.) |
Rimsko-njemački car | Nasljednik: Josip I. (1705.- 1711.) |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||