Zlatna bula Andrije II.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, internetske stranice itd.).
Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora.

Kralj Andrija II. je po povratku iz križarskog rata zatekao državu u velikom neredu. Počeo je zalagati državne prihode Židovima, kvariti novac i rasipati ga, pa je izbila buna nižeg plemstva, na čelo koje je stao kraljev najstariji sin Bela. Niže plemstvo je tražilo poštivanje zakona i svojih prava. Kralj je bio prisiljen sazvati 1222. godine Sabor i izdati Zlatnu bulu. Tim je dokumentom ograničena kraljeva vlast i samovolja velikaša. Zlatna je bula u početku bila samo privilegij, a kasnije je postala najznačajniji zakon. Na nju su prisezali svi hrvatsko-ugarski kraljevi prilikom krunidbe.

Zlatna bula Andrije II. iz 1222.

.

Zlatna bula se sastojala od 31 članka. U uvodu kralj ističe kako dokument izdaje da bi obnovio slobodu plemstva, koja je u ranijim razdobljima bila narušena. Potom slijede odredbe:

Kralj ili palatin kao njegov zamjenik su dužni na dana Svetog Stjepana Kralja, tj. 20. kolovoza, u Stolnom Biogradu saslušati parnice i suditi. Tada mogu slobodno doći i pripadnici nižeg plemstva i iznijeti svoj slučaj.

Kralj ne smije niti jednog plemića zatvoriti, niti mu oteti posjed, ako ga nije osudio sud.

Kralj ne smije bez privole plemstva prikupljati porez, niti zalaziti u njihove kuće, sela i lovišta.

Izvan granica države plemstvo ratuje na kraljev trošak, ako je riječ o navalnom ratu, ali u slučaju obrambenog rata se svi moraju odazvati na svoj trošak.

Nitko osim bana, palatina, te kraljevog i kraljičinog dvorskog suca ne smiju obnašati dvije funkcije, a stranci bez privole državnog vijeća nikakvu.

Crkvena desetina se neće plaćati u novcu, već u naturi. Novokovani novac vrijedit će godinu dana i to od Uskrsa do Uskrsa.

Židovi ne smiju biti činovnici u solanama, kovnicama novca i na carini.

Čitave županije se ne smiju poklanjati u nasljedno vlasništvo.

Zadnji članak daje plemstvu pravo da se u slučaju ako se kralj ne pridržava odredaba Zlatne bule slobodno pobuni, bilo protestom bilo oružano, a bez da zbog toga budu kažnjeni.

Zlatna bula je vrijedila u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda, dok od Gvozda do Neretve nije važila. Izdana je u sedam originalnih primjeraka, ali se nijedan original nije sačuvao. Najstariji je sačuvani prijepis sačuvan u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu, a potječe iz 1318. godine.

Kralj Andrija II. nije mnogo mario za odredbe Zlatne bule, pa je ponovno počeo rasipati novac i dijeliti Židovima državne prihode u zakup. Stoga je ponovno izbila buna na čelo koje je stalo visoko svjetovno i crkveno plemstvo. Kralj Andrija II. je 1231. godine izdao novu Zlatnu bulu, koja je u bitnom ponavljala odredbe stare Zlatne bule, a imala je i četiri dodatna članka. Uz to je bilo i nekih izmjenjenih odredbi, od kojih je najvažnija ona, da je napušteno načelo oružanog otpora kralju u slučaju nepridržavanja odredbi bule. Umjesto toga kralj i njegovi sinovi su pristali da u slučaju kršenja odredbi, presudu donese ostrogonski nadbiskup, koji ih može kazniti crkvenim prokletstvom, a to je u srednjem vijeku bila strašna kazna.