Kyštymska katastrofa

Kyštymska katastrofa slučaj je radijacijskog zagađenja koji se dogodio 29. rujna 1957. u postrojenju za preradu nuklearnog goriva Majak u Rusiji (tadašnjem SSSR-u). Taj je događaj označen ocjenom 6 na međunarodnoj ljestvici nuklearnih događaja (ljestvici INES), što ga čini trećim najozbiljnijim nuklearnim događajem u povijesti (poslije Černobilske katastrofe i nesreće u Fukushimi 2011.). Dogodio se u gradu Ozersku, zatvorenom gradu izgrađenom oko tvornice Majak. Kako Ozersk/ Majak (također poznati kao Čeljabinsk-40 i Čeljabinsk-65) nisu bili označeni na zemljovidima, nesreća je dobila ime po Kyštymu, najbližem poznatom gradu.

Pozadina

Nakon Drugog svjetskog rata SSSR kaskao je za Sjedinjenim Državama u razvoju nuklearnog oružja pa je počeo užurban program istraživanja i razvitka kako bi proizveo dovoljne količine urana i plutonija koje bi mogao koristiti u vojne svrhe. Tvornica Majak izgrađena je između 1945. i 1948. godine. Rupe koje su sovjetski fizičari imali u poznavanju nuklearne fizike otežale su im procjenu sigurnosti mnogih odluka. Također, pitanja zaštite okoliša nisu se ozbiljno razmatrala u ranim fazama razvoja. Isprva se radioaktivni otpad visoke razine iz tvornice Majak ispuštao izravno u obližnju rijeku koja je otpad nosila u rijeku Ob koja je tekla dalje u Arktički ocean. Kasnije je jezero Karačaj rabljeno kao skladište na otvorenom.

Ustanova za skladištenje ukapljenog nuklearnog otpada dodana je oko 1953. godine. Sastojala se od čeličnih spremnika postavljenih na betonsku osnovu 8,2 metra pod zemljom. Otpad je sam sebe zagrijavao zbog visoke razine radioaktivnosti (premda lančana reakcija nije bila moguća). Zbog toga je oko svakog skupa od 20 spremnika izgrađen hladnjak. Postrojenja za praćenje rada hladnjaka i sadržaja spremnika nisu bila prikladna.

Eksplozija

U rujnu 1956. sustav za hlađenje u jednom od rezervoara koji je sadržavao 70 do 80 tona tekućeg radioaktivnog otpada pokvario se i nije bio popravljen. Temperatura je počela rasti što je dovelo do isparavanja i kemijske eksplozije isušenog otpada koji se sastojao uglavnom od amonijevog nitrata i acetata (za izradu amonij nitratne bombe). Eksplozija, čija je snaga procijenjena na onu jednaku količini između 70 i 100 tona TNT, odbacila je betonski poklopac težak 160 tona u zrak.

U sljedećih 10 do 11 sati radioaktivni oblak kretao se k sjeveroistoku otišavši 300 do 350 kilometara od mjesta eksplozije. Čestice iz oblaka dovele su do dugoročne kontaminacije područja većeg od 800 četvornih kilometara uglavnom cezijem-137 i stroncijem-90.

Posljedice

Zbog tajnosti koja je okruživala tvornicu Majak, stanovništvo u pogođenim područjima isprva nitko nije obavijestio o nesreći. Tjedan dana kasnije (6. listopada) počela je operacija evakuacije 10.000 ljudi iz pogođenog područja, no nikomu nisu rekli razlog. Ljudi su zapali u histeriju od straha zbog pojave nepoznatih „misterioznih" bolesti koje su počele izbijati. Žrtvama je koža „otpadala" s lica, ruku i drugih dijelova tijela koji su bili izloženi.

Sovjetska je vlada 1968. sakrila istočnouralski nuklearni trag osnovavši Istočnouralski prirodni rezervat u koji je zabranjen neovlašten pristup.

Glasine o nuklearnoj nezgodi negdje u blizini Čeljabinska dugo su kružile Zapadom. Da je došlo do ozbiljne nuklearne nesreće istočno od Urala na kraju je zaključeno iz istraživanja o utjecaju radijacije na biljke, životinje i ekosustave koje je sa suradnicima objavio profesor Leo Tumerman, bivši načelnik biofizičkog laboratorija na Institutu za molekularnu biologiju u Moskvi.

Trenutna situacija

Za razinu radijacije u samom Ozersku tvrdi se da je siguran za ljude, ali područje oko Radioaktivnog traga istočnog Urala još je uvijek jako radioaktivno.

Vanjske poveznice

[1]
Službeni dokumenti o katastrofi.