Trinitrotoluen

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Trinitrotoluen
Krutina TNT-a
IUPAC nomenklatura	2-metil-1,3,5-trinitrobenzen
Ostala imena	2,4,6-trinitrotoluen TNT Trilit Tolit Trinol Trotil Tritol Tritolol Triton Trotol Trinitrotoluol 2,4,6-trinitrometilbenzen
Identifikacijski brojevi
Osnovna svojstva
Molarna masa	227.13 g·mol−1
Izgled	Blijedožuta krutina
Gustoća	1.654 g·cm−3
Talište	353.50 K 80.35 °C
Vrelište	513.1 K (raspada se) 240.0 °C
Tlak para	0.0002 mmHg (20 °C)
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti Eksplozivno Otrovno Opasno za okoliš (E) (T) (N) NFPA 704 4 2 4
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Trinitrotoluen (C₇H₅N₃O₆, 2,4,6-trinitrotoluen, TNT, trotil) je nitrospoj toluena, te najviše primijenjeni vojni eksploziv. To je blijedo-žuta kristalna tvar. Na suncu potamni u narančastu boju. Može se dugo čuvati, a ne mijenja osobine. Malo je osjetljiv na udar, pa se njime lako rukuje. Pripada u srednje jake brizantne eksplozive. Zapaljen plamenom na otvorenom prostoru sagorijeva mirnim crveno-žutim plamenom. Upotrebljava se liven i prešan, čist ili u smjesi s drugim eksplozivima, kao što su pentrit, heksogen, tetril (tetratol) i amonijev nitrat. Za miniranje i rušenje trotil se preša ili lije u razne oblike koji se nazivaju „trotilski metak“. U obliku valjka od 75g i 100g, 100g i 200g u obliku pravokutnika, 500g, te od 25kg u drvenoj kutiji.

Svojstva

Čisti spoj je svijetložute boje, otrovan, zapaljiv i eksplozivan. Lako se i sigurno tali i lijeva, zbog čega se ubrzo nakon otkrića počeo koristiti kao punjenje bombi.

Relativna moć: 100% TNT.

Energija eksplozije: 4,23 kJg^-1

Volumen plinova: 710 cm³g^-1

Detonacijska brzina: 6900 ms^-1

Povijest

Prvi ga je sintetizirao njemački kemičar Joseph Wilbrand 1863. godine, te se prvih nekoliko godina koristio kao žuto bojilo, zbog svoje slabe osjetljivosti na mehanički stres. 1902. godine prihvaćen je kao korisni eksploziv.

Proizvodnja

Dobiva se trostupanjskom nitracijom.

Toluen ili metilbenzen se nitrira smjesom koncentrirane sumporne i dušične kiseline u nitrotoluen, koji se odvaja i ponovno nitrira u dinitrotoluen. U zadnjem koraku, dinitrotoluen se nitrira dušičnom kiselinom u oleumu.

Nakon sinteze, stabilizira se otopinom natrijevog sulfita, koji reducira nestabilne izomere spoja i ostatke reaktanata. Dobivena otpadna otopina crvene je boje i značajan je onečišćivač.

Prilikom nitracija važna je kontrola dušikovih oksida u reakcijskoj smjesi, jer može doći do egzotermne reakcije u kojoj oksidiraju metilnu grupu na toluenskom prstenu, te eksplozije.

Opasnost

Osim eksplozivnosti pri visokim temperaturama, spoj je otrovan, negativno utječe na plodnost muškarca i sumnja se da je kancerogen.

Izvori

]]}},