Kazani (jama)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ratni zločini na Kazanima
Dio rata u Bosni i Hercegovini
Datoteka:Sarajevo Kazani 5.jpg
Jama Kazani
Vrijeme 1992. – 1993.[1]
Lokacija Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Ishod Operacija Trebević 2

Kazani su naziv za jamu koja se nalazi na području Starog Grada u Sarajevu. Od sredine 1992. do druge polovice 1993. godine na Kazanima su vršena ubojstva mahom srpskih civila, čija su tijela potom bacana u tu jamu. Ove ratne zločine su počinili Mušan Topalović Caco i pripadnici 10. brdske brigade Armije RBiH.

Povijest

Datoteka:Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: 10. brdska briga Armije RBiH
Datoteka:OSLOBOĐENJE1 1993.jpg
Naslovnica Oslobođenja nakon ubojstva Mušana Topalovića Cace, 27. listopada 1993.
Datoteka:OSLOBOĐENJE (Naslovnica).jpg
Naslovnica Oslobođenja nakon komemoracije ispred Vječne vatre, 26. listopada 2020.

Od sredine 1992. do druge polovice 1993. godine na Kazanima su vršena ubojstva civila, čija su tijela potom bacana u tu jamu. Ubojstva civila su vršili pripadnici 10. brdske brigade Armije RBiH, kojom je komandirao Mušan Topalović zvani Caco. Nebošnjački civili su dovođeni iznad jame gdje su ubijani vatrenim i hladnim oružjem, nakon čega su njihova tijela bacana u jamu. Točan broj ubijenih na Kazanima nije službeno utvrđen.[2]

Ratno izdanje časopisa Dani među prvima je pisalo o zločinima Mušana Topalovića odnosno zločinima nad Srbima u Sarajevu. U izdanju od 29. siječnja 1993. godine Dani na tri stranice donose tekst o stradanju i položaju Srba u Sarajevu. Tom prigodom magazin prenosi kako je službeno utvrđeno 22 slučaja u kojima je ubijeno 39 osoba. Svibnja 1993. godine isti časopis objavljuje intervju s Mušanom Topalovićem Cacom. Novinar Senad Pećanin je u nadnaslovu uz ime sugovornika napisao "strah i trepet".[3]

Dana 26. listopada 1993. godine, Predsjedništvo RBiH, MUP RBiH i Armija RBiH organizirali su Operaciju Trebević 2, s ciljem obračuna s kriminalom u vlastitim redovima i vraćanje odmetnutih vojnih skupina u sustav. Akcija je bila usmjerena protiv komandanta Desete brdske brigade Armije RBiH Mušana Topalovića Cace. Mušan Topalović Caco i njegovi ljudi su prigodom uhićenja ubili devet pripadnika MUP-a RBiH. Njih devetorica ukopani su u Velikom parku u Sarajevu.

Cacini sukrivci su optuženi, ali su im nakon suđenja u Vojnom sudu u Sarajevu izrečene minimalne kazne. Četiri osobe su osuđene na po šest godina zatvora (Esad Tucaković, Zijo Kubat, Refik Čolak, Mevludin Selak), dok je zbog neprijavljivanja kaznenog djela i počinitelja, na po deset mjeseci, osuđeno osam (Senad Hasić, Sabahudin Žiga, Samir Seferović, Omer Tendžo, Esad Raonić, Samir Ljubović, Senad Haračić, Armin Hodžić). Županijski sud u Sarajevu osudio je Asifa Alibašića na četiri godine i tri mjeseca zatvora. Suad Omanović je osuđen prvo na tri godine, potom na godinu dana, a u drugostupanjskom postupku na deset godina zatvora. Sead Kadić je 2006. godine zbog nedostatka dokaza oslobođen.[4] Svi su osuđeni za ubojstva ili pomaganje u ubojstvima, ali ne i za ratne zločine.

Glavnoosumnjičeni Mušan Topalović Caco je ubijen prigodom uhićenja 1993. godine. Pokopan je 2. prosinca 1996. godine u okviru spektakularne dženaze (koju su organizirale Zelene beretke i kojoj je prisustvao Bakir Izetbegović) na Šehidskom mezarju Kovači. Time mu je ukazana čast kao herojskom branitelju opkoljenog Sarajeva, čime je s njega istodobno uklonjena stigma zločinca. Prethodni Cacin grob bio je tajna. Njegovom pokopu je nazočilo oko 10.000 ljudi.[5] Jedini koji je prosvjedovao protiv ove dženaze bio je Jovan Divjak koji je u pismu Aliji Izetbegoviću upitao "kako je mogao organizirati pokop ovog kriminalca?". Izetbegović je odgovorio da je morao "zbog sve većeg političkog pritiska", ne preciziravši o čemu se radi. Međutim, sve je ostalo na internom pismu, a Alija Izetbegović se nije distancirao od te manifestacije. Samo prisustvo Bakira Izetbegovića na manifestaciji je shvaćeno kao znak predsjedničkog blagoslova dženaze.[6]

Časopis Dani nakon toga objavljuje zapisnike sa suđenja za zločine. Na taj način će pokrenuti debatu: je li Ceco heroj ili zločinac? Autori tekstova u Danima, Senad Pećanin i Vildana Selimbegović, dobivali su stalne prijetnje zbog ovih tekstova, a i bomba je eksplodirala pred redakcijom.[7]

Do 2020. godine na zidu osnovne škole Edhem Mulabdić u sarajevskom naselju Bistrik, Mušanu Topaloviću Caci je bila podignuta spomen-ploča, koja je na UDIK-ovo inzistiranje uklonjena.[8][9]

Simbol pravnih procesa u vezi s Kazanima postao je proces protiv jednog pripadnika 10. brdske brigade brigade Armije RBiH, Samira Bejtića, koji je započeo 2002. godine, u kojem zločini nisu okvalificirani kao ubojstva, nego kao ratni zločini. Godine 2004., zbog ratnih zločina na Kazanima osuđen je na 14 i pol godina zatvora. Međutim, tu presudu je poništio revizijski sud, a u obnovljenom sudskom postupku Bejtić je 2008. godine oslobođen optužbi, na što je županijskog Tužiteljstvo ponovno uložilo žalbu. Proces protiv Bejtića je još uvijek u tijeku.

Žrtve

Datoteka:Pudarić kazani.jpg
Potpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić na Kazanima 26. listopada 2014.
Datoteka:Cudic 2020.jpg
Koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić ispred Vječne vatre 25. listopada 2020.
Datoteka:Dunović.png
Potpredsjednik Federacije BiH Milan Dunović na Kazanima 26. listopada 2020.

Za vrijeme rata, u Republici Srpskoj su kružili brojevi od 10.000 do 20.000 ubijenih Srba. U opkoljenom Sarajevu, Tužiteljstvo je u siječnju 1993. godine časopisu Dani iznijelo podatak da je u prvih osam mjeseci rata prijavljeno 39 ubojstava srpskih civila; za razdoblje između 5. travnja 1992. i 31. prosinca 1994. godine, Centar službi sigurnosti Sarajevo govorio je o 291 registriranoj ubijenoj osobi u opkoljenom Sarajevu, od čega se u najmanje 110 slučajeva radilo o Srbima. Predstavnici Srpskog građanskog vijeća u sarajevskim medijima su govorili o "oko dvije tisuće, možda i tri tisuće Srba" koji su tijekom rata navodno ubijeni u opkoljenom Sarajevu; službene institucije u Sarajevu energično su osporavale te izjave, odbacujući ih kao neozbiljne.[10]

Broj ubijenih na Kazanima nikada nije utvrđen i predmet je čestih rasprava. U javnosti postoji mišljenje da Kazani nikada nisu do kraja pretraženi, jer su ubijene žrtve bacane u jamu, posipane vapnom, te da postoji nekoliko slojeva koji nikada nisu do kraja iskopani. Nije poznato ni koliko je tijela na tom mjestu i spaljeno.

Godine 1993. žrtve ubijene na Kazanima su ekshumirane na lokalitetima Kazani, Gaj i Grm Maline. Svi lokaliteti se nalaze na području općine Stari Grad. Nakon što su ekshumirane, žrtve su ukopane u pojedinačne grobnice s obilježenim drvenim nadgrobnim N.N. oznakama na Pomoćnom stadionu Koševo u Sarajevu. Godine 1998. na tom mjestu su reekshumirani posmrtni ostatci u 28 vreća. Tom prigodom prevezeni su u Spomen kosturnicu u Istočno Sarajevo. Utvrđeno da je riječ o najmanje 23 žrtve s tim da su se u jednoj vreći nalazile i životinjske kosti. Do sada je identificirano 15 žrtava. Riječ je o dvije žrtve ukrajinske, dvije žrtve hrvatske, jedna žrtva bošnjačke i deset žrtava srpske nacionalnosti. Još uvijek se kao nestale vode tri žrtve srpske nacionalnosti.[11]

Sjećanje

Za razliku od drugih mjesta koja je dobila prihvatljivu medijsku pozornost pokolji na Kazanima su ostali gotovo prešućeni, pa su i dvadeset godina nakon toga u bosanskohercegovačkoj javnosti ostali nepoznati.

Godine 2001. Alija Izetbegović u jednom intervjuu izjavio: Caco je bio "heroj i zločinac". Ova izjava je postala slavna, pa se na osnovu nje razvio jedan od standardnih diskursa o Mušanu Topaloviću Caci, ali su je istodobno žestoko kritizirali i još uvijek je kritiziraju prvenstveno liberalni mediji u Sarajevu.[10]

Svetozar Pudarić je kao potpredsjednik Federacije BiH u svome mandatu od 2011. do 2015. godine redovito odlazio na Kazane. Alija Behmen, tadašnji gradonačelnik Sarajeva, prihvatio je 2012. godine ideju o spomen-obilježju i osnovana je komisija koja je trebala organizirati pozivni natječaj za idejno rješenje. Pudarić je izdvojio i novac za ovu namjenu. Njegov nasljednik na dužnosti Milan Dunović nastavio je započeti posao. Bakir Izetbegović je 2016. - kao član Predsjedništva BiH - odao počast žrtvama na Kazanima.[12][13]

UDIK je prva nevladina organizacija koja je 2014. i 2015. godine u Sarajevu javno organizirala prosvjed protiv zaborava ovog zločina. Od tada ova organizacija traži podizanje spomen-obilježja.[14] Ista organizacija se bavila i istraživanjem ovog ratnog zločina. Godine 2016. i 2020. UDIK je objavio dokumente Županijskog suda u Sarajevu o ovom ratnom zločinu. Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, 2016. godine je prigodom predstavljanja knjige rekao, da u Sarajevu još uvijek nema političke volje za izgradnju spomenika posvećenog žrtvama ovog ratnog zločina.[15] Ćudić je tijekom 2019. i 2020. godine u povodu godišnjice Kazana objavljivao tekstove u beogradskom listu Danas, kao dio UDIK-ove kampanje zagovaranja spomenika žrtvama ovog ratnog zločina.[16][17]

Godine 2020. UDIK je okupio organizacije: Mrežu za izgradnju mira, Forum ZFD BiH i Centar za nenasilnu akciju Sarajevo, s kojima je zajedno 5. listopada pozvao Grad Sarajevo na podizanje spomenika žrtvama ubijenim na Kazanima u središtu Sarajeva. "Takav spomenik bi kao mjesto sjećanja na simboličan način pokazao da je Sarajevo, koje je pretrpilo najdužu opsadu grada i iskustvo najsvirepijih ubojstava civila tijekom opsade, spremno osuditi zločin u vlastitim redovima i započeti proces javnog konstruktivnog suočavanja s prošlošću. Time bi jasno dali do znanja da u Sarajevu nema 'ali'", navedeno je tom prilikom u priopćenju.[18] Iste organizacije su te godine na obljetnicu Kazana organizirale komemoraciju, koja se održala ispred Vječne vatre u Sarajevu. Komemoraciji su se odazvali i građani Sarajeva, među kojima su najpoznatiji bili Vildana Selimbegović i Husnija Kamberović.[19][20]

Gradsko vijeće Grada Sarajeva je u prosincu 2020. godine uvrstilo spomen-obilježje žrtvama na Kazanima u plan spomenika koje će financirati i graditi u 2021. godini. Edvin Kanka Ćudić je pozdravio tu odluku, ali izrazio i sumnju da će spomenik biti izgrađen naredne godine.[21]

Izvori

  1. ↑ (2020). U Sarajevu odata pošta civilima ubijenim na Kazanima ID: u_sarajevu_odata_posta_civilima_ubijenim_na_kazanima.
  2. ↑ (25.10.2015.). Kazani: zona odgovornosti Cacine brigade ID: kazani_zona_odgovornosti_cacine_brigade.
  3. ↑ Semir Mujkić (2019). Časno novinarstvo ID: semir_mujkic-casno_novinarstvo.
  4. ↑ Edvin Kanka Ćudić (2020). Laži i obmane ID: edvin_kanka_cudic-lazi_i_obmane.
  5. ↑ (25.10.2015.). Kazani: zona odgovornosti Cacine brigade ID: kazani_zona_odgovornosti_cacine_brigade.
  6. ↑ Nicolas Moll (2019). Sarajevska najpoznatija javna tajna: Caco, Kazani i zločini nad Srbima, str. 26 ID: nicolas_moll-sarajevska_najpoznatija_javna_tajna_caco_kazani_i_zlocini_nad_srbima_str_26.
  7. ↑ (2019). Sarajevska najpoznatija javna tajna: Caco, Kazani i zločini nad Srbima ID: sarajevska_najpoznatija_javna_tajna_caco_kazani_i_zlocini_nad_srbima.
  8. ↑ (2017). Kazani su najveća mrlja Sarajeva u opsadi: 'Grad je podigao spomen ploču ratnom zločincu, a žrtvama nikada!' ID: kazani_su_najveca_mrlja_sarajeva_u_opsadi_grad_je_podigao_spomen_plocu_ratnom_zlocincu_a_zrtvama_nikada.
  9. ↑ (2019). Podići spomenik Srbima ubijenim na Kazanima ID: podici_spomenik_srbima_ubijenim_na_kazanima.
  10. ↑ 10,0 10,1 (26.10.2015.). "Sarajevska najpoznatija tajna": suočavanje sa Cacom, Kazanima i zločinima počinjenim nad Srbima ID: sarajevska_najpoznatija_tajna_suocavanje_sa_cacom_kazanima_i_zlocinima_pocinjenim_nad_srbima.
  11. ↑ Edvin Kanka Ćudić (2019). Kazani kao mrlja u opsadi Sarajeva ID: edvin_kanka_cudic-kazani_kao_mrlja_u_opsadi_sarajeva.
  12. ↑ (26.10.2020.). Bakir Izetbegović na Kazanima ID: bakir_izetbegovic_na_kazanima.
  13. ↑ (2.1.2015.). 'Ja više ne mogu šutjeti: Mušan Topalović je bio heroj ovog grada, Haris Silajdžić urnek bošnjačke pameti...' ID: ja_vise_ne_mogu_sutjeti_musan_topalovic_je_bio_heroj_ovog_grada_haris_silajdzic_urnek_bosnjacke_pameti.
  14. ↑ Edina Kamenica (2020). Priča koja ne govori samo o zločinu: Moji roditelji nemaju grob, zaklali su ih na Kazanima ID: edina_kamenica-prica_koja_ne_govori_samo_o_zlocinu_moji_roditelji_nemaju_grob_zaklali_su_ih_na_kazanima.
  15. ↑ (25.10.2016.). Edvin Kanka Ćudić poručuje: Za spomenik ubijenim na Kazanima ne postoji politička podrška ID: edvin_kanka_cudic_porucuje_za_spomenik_ubijenim_na_kazanima_ne_postoji_politicka_podrska.
  16. ↑ (5 August 2017). Kazani:Mrlja u opsadi Sarajeva ID: kazani_mrlja_u_opsadi_sarajeva.
  17. ↑ (5 August 2017). Laži i obmane ID: lazi_i_obmane.
  18. ↑ (5.10.2020.). Više udruženje zahtijevaju izgradnju memorijala u Sarajevu za žrtve ubijene na Kazanima ID: vise_udruzenje_zahtijevaju_izgradnju_memorijala_u_sarajevu_za_zrtve_ubijene_na_kazanima.
  19. ↑ (26.10.2020.). Suočavanje sa zločinom na Kazanima je znak herojstva i ljudskosti ID: suocavanje_sa_zlocinom_na_kazanima_je_znak_herojstva_i_ljudskosti.
  20. ↑ (26.10.2020.). Suočavanje sa zločinom na Kazanima je znak herojstva i ljudskosti ID: suocavanje_sa_zlocinom_na_kazanima_je_znak_herojstva_i_ljudskosti.
  21. ↑ (8.12.2020.). Izgradnja spomenika na Kazanima u planu Gradskog vijeća Sarajeva za 2021. godinu ID: izgradnja_spomenika_na_kazanima_u_planu_gradskog_vijeca_sarajeva_za_2021_godinu.

Vanjske poveznice

  • BH Dani Kazani: posljednja priča (boš.)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kazani_(jama)&oldid=587797"