Ovo je glavno značenje pojma Karija. Za druga značenja pogledajte Katedrala sv. Jakova Starijeg u Krbavi.
Karija (luv. Karuwa: „Strma zemlja“, grč. Καρία), povijesna je regija u jugozapadnom dijelu Male Azije na obali Egejskog mora. Nalazi se sjeverno od otoka Roda, a graniči s Jonijom, Lidijom, Pizidijom i Licijom. Karija je poznata kao domovina povjesničara Herodota, po mauzoleju u Halikarnasu, kraljici Artemiziji I., te po slavnim antičkim trgovcima[1].
U najranijem povijesnom razdoblju, Karija je bila naseljena Hetitima. Za Karijce se smatra kako su narod iz istočne Anatolije, dok Herodot tvrdi kako se radi o minojskim kolonizatorima. Nakon Trojanskog rata, Jonski i dorski Grci kolonizirali su regiju i uspostavili brojne polise[2], koji su se stoljećima razvijali kao gradovi-države, sve dok ih početkom 6. stoljeća pr. Kr. nisu pokorili Lidijci predvođeni Krezom. Sredinom istog stoljeća Kir Veliki širi Perzijsko Carstvo na Lidiju i Kariju, pod kojim su karijski gradovi uživali status lokalne autonomije. U doba Grčko-perzijskih ratova, karijska kraljica Artemizija I. predvodila je Kserksovu mornaricu u pohodu na Atenu[1]. Glavni grad regije bio je Halikarnas, u kojem je perzijski satrap Mauzol dao sagraditi veličanstvenu grobnicu koja je popularna kao jedno od Sedam svjetskih čuda. Karija je domovina povjesničara Herodota, koji se rodio u Halikarnasu. Godine 334. pr. Kr. makedonski vojskovođa Aleksandar Makedonski priključuje Kariju svom carstvu. Regija dva stoljeća kasnije postaje dijelom Rimskog Carstva[3], a od doba vladavine cara Dioklecijana u 4. stoljeću pr. Kr. ima status zasebne rimske provincije. Kasnije je bila dijelom Bizanta odnosno Osmanskog carstva, dok je danas dio moderne Turske, izuzevši otočja koja pripadaju Grčkoj.
Poveznice
Izvori
Vanjske poveznice
| |||||||||
