Gandara (sans. गन्धार, pašt. ګندهارا, urdu گندھارا; Gandḥārā, perz. Waihind[1]) je naziv za starovjekovnu pokrajinu i kraljevinu (Mahajanapada) koja se danas nalazi u sjevernom Pakistanu[2] i istočnom Afganistanu. Gandara se nalazi uglavnom na području doline uz Peshawar, odnosno na visoravni Pothohar i uz rijeku Kabul[3]. Najvažniji gradovi regije su Purushapura (moderni Peshawar) i Takšashila (Taksila)[2].
U ranoj povijesti, Gandara je od doba Kira Velikog bila sastavni dio Perzijskog Carstva, a nalazila se istočno od Arahozije i Baktrije. Gandara je na Darijevim zapisima u Behistunu spomenuta kao pokrajina koja je bila dijelom carstva prije njegove inauguracije[3]. Kraj perzijske vladavine označio je Aleksandrov pohod koji je osvojio regiju oko 336. pr. Kr. Nedugo poslije, Gandarom ponovo vladaju iranske dinastije Parta i Sasanida.
Kraljevstvo Gandara trajalo je od 6. stoljeća pr. Kr. do 11. stoljeća, dok je najveći uspon pokrajina doživjela od 1. do 5. stoljeća u doba budističkih kušanskih kraljeva.
Kasnije su Gandarom vladale hidnuističke dinastije zvane Hindu Šahi. Taj termin je prvi koristio iranski znanstvenik Al Biruni, a odnosio se na vladajuće dinastije iz 10. i 11. stoljeća koje su kasnije porazili iranski osvajači. Nakon što je 1021. godine Mahmud Gaznijski osvojio pokrajinu, naziv Gandara je iščeznuo. U doba početne islamske vladavine, područjem je upravljano iz Lahorea ili Kabula, dok je u doba Mogula postala sastavni dio Kabulske pokrajine.
Izvori
Vanjske poveznice
- Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Gandara |
| |||||||||
