Kaštel Štafileo
Kaštel Štafileo je utvrda u Kaštelima, znana i pod imenom kaštel Rotondo.[1] Kaštel u mjestu Kaštel Štafiliću, Obala kralja Tomislava 10, Grad Kaštela, jest zaštićeno kulturno dobro.[2]
Povijest
Graditeljem mu je trogirski plemić Stjepan Staphileo (Štafileo, Štafilić), podrijetlom s Krete. U Trogir je došao u drugoj polovici 15. stoljeća.[3] Na njegovo podrijetlo ukazuje i njegov obiteljski grb koji na štitu ima grozd. Godine 1508. sagradio je na hridima u moru kaštel. Utvrda je nalik Koriolanovu kaštelu, utvrđena kuća s dvorištem, ulaz brani kula s pokretnim mostom. Koncesiju za gradnju dobio je godine 1500.[3] Pri koncu gradnje trogirski knez Aleksandar Viaro izdao je dozvolu kojom dopušta ograđivanje prostora uz kaštel, koji bi prostor poslužio za izgradnju sela.[4]
Planski gradi selo nasipajući prostor izmeđe stare rimske ceste i kaštela. Selo je bilo opasano s tri strane bedemima koji se pružaju u more, na uglovima su kule. Selo su naselili izbjeglice iz Bijaća. Selo je bilo zaštićeno i jarkom, koji se za nevremena plavio morem. Jarak se nazivao Foša, a proširivanjem je sela zatrpan, te je selo dobilo u svom istočnom dijelu ulicu imena Vela štrada.[5]
Stjepan je umro 1519., te svoje imanje ostavlja sinovima: Petru koji pogiba braneći kaštel od Turaka, Ivanu šibenskom biskupu i vatikanskome diplomatu, koji u Štafilić donosi sliku Čudotvorne Gospe, dar poljskog kralja Sigmunda III. Vase. Jakov je imao četiri kćeri koje su se udale u obitelji: Andreis, Kažotić, Ferro i Zavoreo.
Ivan Ferro je 1693. godine na mjestu sjeverozapadne obrambene kulu sela sagradio vlastitim troškom kaštel i ostavio svom sinovcu Ivanu, o čemu svjedoči natpis na kamenoj ploči.
Opis dobra
Kaštel Stafileo – Rotondo nalazi se u središtu današnjeg Kaštel Štafilića. Izgradnja datira u period od 1500. do 1508. g. Pravokutnog je tlocrta, sa stambenim krilom na južnoj strani i dvorištem na sjevernoj. Opasan je obrambenim zidom koji je nekoć završavao kruništem. U osi sjevernog zida stoji visoka pravokutna kula. Arheološkim istraživanjem dvorišta i prizemlja kaštela pronađeni su kameni dijelovi postrojenja za preradu maslina te izvorna podnica od kaldrme koja se nalazi na razini 0.5 m ispod današnje. Pronađeni su i dijelovi baroknog balkona za kojeg se pretpostavlja da se nalazio na sjevernom dijelu istočnog pročelja. [2]
Prvotne namjere
Prvotno je želio graditi na mjestu zvanom Koludrovac,[3] te je za istu gradnju dobio dozvolu, ali je od gradnje odustao i tražio novu dozvolu za novu lokaciju.
Zaštita
Pod oznakom Z-3252 zaveden je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "stambene građevine".[2]
Literatura
- Vjeko Omašić, Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća, Muzej grada Kaštela, Društvo za očuvanje kulturne i prirodne baštine Kaštela − „Bijaći”, Kaštela, 2001., ISBN 953-97909-1-3, (NSK)
Izvori
- ↑ (admin): Kaštel Štafilić i Nehaj – Dijelić rivijere koju čovjek nije uspio uništiti, Kaštelanska panorama, 12. ožujka 2011.
"Utvrda Rotondo vidljiva je iz Kaštel Novog, nekada ponos obitelji Stafileo,... " - ↑ 2,0 2,1 2,2 Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 9. kolovoza 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Vjeko Omašić, Topografija Kaštelanskog polja, Biblioteka Mogućnosti, Čakavski sabor, Split, 1978., str. 178. i 179., (NSK) „Godine 1500. dobio je koncesiju za izgradnju kaštela zapadno od crkve sv. Petra na jednom stjenovitom otočiću uz obalu.”(Omašić, 1978., 178.)
- ↑ „Kad je kaštel bio pri završetku izdao mu je knez Aleksandar Viaro dozvolu da ogradi prostor za selo uz svoj kaštel.”(Omašić, 1978., 178.)
- ↑ „Jarak oko sela nazivao se prema talijanskom Foša (fossa). Kad se selo proširilo taj jarak je zatrpan i nastala je u istočnom dijelu sela ulica koja se nazvala Vela štrada.”(Omašić, 1978., 179.)