Toggle menu
244 tis.
67
18
623,8 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Jurica Draušnik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Jurica Draušnik (Zagreb, 15. kolovoza 1910.1982.), hrvatski političar i visoki dužnosnik, pripadnik pokreta otpora u Drugome svjetskom ratu i gospodarstvenik[1]

Životopis

Rodio se je u Zagrebu. U rodnom je gradu završio osnovnu školu, gimnaziju i trgovačku akademiju. Učlanio se je u HSS. Napredovao je u politici i upravi te je došao do položaja načelnika općine Vrapča. Dužnost je obnašao na tom položaju kad je pala Jugoslavija i uspostavljena NDH. Godine 1942. otišao je u partizane na Žumberak. U pokretu otpora obnašao je rukovodeće dužnosti. Bio je članom ZAVNOH-a i AVNOJ-a. [1]

Poslije rata je na visokim dužnostima. Ministar socijalne politike u prvoj Narodnoj vladi Federalne Hrvatske koju je sastavio mandatar Vladimir Bakarić, Predsjedništvo ZAVNOH-a odobrilo i presjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor proglasio.[2]:1016. Draušnik je u Vladu ušao kao pripadnik skupine HSS-ovaca u kojoj su još bili Franjo Gaži, Tomo Ciković, Aleksandar Koharović i Ante Vrkljan.[2]:1017. Bio je u republičkom sekretarijatu socijalne skrbi, zatim ministar odnosno sekretar trgovine i opskrbe te prometa i lake industrije. Obnašao je dužnost potpredsjednika grada Zagreba u doba kad je gradom predsjedao Većeslav Holjevac. Tada je Draušniku većina poslovnih zadaća bila u svezi s gospodarstvenom problematikom i izgradnjom grada. Pamti ga se kao voditelja izgradnje novog Zagrebačkog velesajma 1956. u Novom Zagrebu te Termoelektrane Zagreb II 1959. godine. [1]

Iste je godine nakon izgradnje te TE došao u Ingru na mjestu generalnog direktora. Opće je uvjerenje da je Draušnik bio ključnim u organiziranju i stvaranju Ingre kao respektabilne izvozne poslovne zajednice. Zbog njegova političkog zaleđa imao je otvoren pristup svim političkim krugovima, a uz to je bio otvoren, neposredan, srdačan, velike radne energije što je poduzeću priskrbilo uvjete uspješna, brza i velika rada i rasta. Umirovio se je 1967. godine.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 (): Osobe posebno zaslužne za razvitak Ingre Građevinar 55 (2003) 11, str. 663. Pristupljeno 15. kolovoza 2020.
  2. 2,0 2,1 SPLIT U NARODNOOSLOBODILAČKOJ BORBI I SOCIJALISTIČKOJ REVOLUCIJI 1941 — 1945. gl. i odg. ur. Miroslav Ćurin, ur. odbor Fabijan Trgo, Miroslav Ćurin, Ivan Jelić, Ljubo Boban, Dinko Foretić, Marko Andrijić, Tonći Šitin. INSTITUT ZA HISTORIJU RADNIČKOG POKRETA DALMACIJE SPLIT, 1981.