Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Franjo Gaži

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Franjo Gaži
Franjo Gaži

Rođenje 13. veljače 1900., Hlebine, Hrvatska
Smrt 15. studenog 1964., Zagreb, Hrvatska
Politička stranka HSS
Zanimanje publicist, političar

Franjo Gaži (Hlebine, 13. studenoga 1900. – Zagreb, 15. studenog 1964.), bio je hrvatski publicist i političar.

Životopis

Franjo Gaži je bio vodeći član HSS-a u Koprivnici 1930-ih godina. Tijekom II. svjetskog rada priključuje se antifašističkom pokretu, te postaje vijećnikom ZAVNOH-a, a 1944. god i potpredsjednikom AVNOJ-a.

Tijekom 1944. godine u krugu istaknutijih HSS-ovaca koji su priključili partizanima preuzima najistaknutije mjesto, umjesto Božidara Magovca koji se početkom 1944. godine politički sukobio s komunistima i koji je od kolovoza 1944. god. bio efektivno interniran na Visu: Franjo Gaži je bio mnogo spremniji na suradnju s komunistima, sukladno svojem stavu će o sudbini Hrvatske ionako »veliki rješavati bez da nas pitaju« - te da onda nema smisla konfrontirati se sa komunistima. Kada je u rujnu 1944. godine na teritorij kontroliran od strane partizana došao August Košutić, zamjenik predsjednika HSS-a Mačeka, više nije među ondje prisutnim HSS-ovcima mogao ostvariti nikakav utjecaj.

Od 1945. do 1953. godine je potpredsjednik vlade Narodne Republike Hrvatske. Kao zastupnik sudjeluje na Ustavotvornoj skupštine FNRJ. Zastupnik u Saboru od 1945. i član njegova Prezidija u više navrata.

Već je 1945. god. bilo posvje jasno da komunisti toleriraju sudjelovanje HSS-ovaca u vlasti samo radi pacificiranja znatnog dijela naroda koji komunistima nikako nije bio sklon - sve ako je narodu bilo očigledno da je uslijed geopolitičkih okolnosti nastalih nakon II. svjetskog rata vlast komunista u Hrvatskoj i Jugoslaviji teško može biti dovedena u pitanje. Viđeniji članovi HSS-a bili su izloženi policijskom nadzoru i zastrašivanju, premda su ih komunisti koristili, u nedostatku vlastitih izobraženih kadrova sposobnih za upravljanje državnim ustanovama i gospodarstvom.[1] [2]

Približno sa 1952. godinom, osjećaju se komunisti dovoljno sigurnima da već marginalizirane HSS-ovce posve isključe iz rukovođenja zemljom; tako prestaje i potreba da Franjo Gaži dalje bude članom Vlade NR Hrvatske.

Djela

  1. "Naš put u borbi za slobodu" (1945)

Izvori

  1. [1] "Izvješća Oznina/Udbina doušnika Ivančevića o stanju u HSS-u (1945.-1952.)", Zdenko Radelić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.39 No.2 Listopad 2007.
  2. [2] "Ivan Šubašić i Juraj Šutej pod paskom Ozne", Zdenko Radelić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.2 Listopad 2008.