Juraj Paršić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Juraj (Jure, Zore) Paršić (Sveta Nedjelja (Hvar), 12. svibnja 1911. - Glonn blizu Munchena, 19. svibnja 1991.),[1][2] hrvatski dominikanac, katolički svećenik, protivnik ustaških zločina,[3] politički uznik, žrtva jugokomunističkih progona[4]

Životopis

Svećeničkim putem pošao je Juraj, njegov brat o. Rando ( Zore) i bratić o. Zlatan Plenković.[5]

U Poljicima je župnik od rujna 1937. do Velike Gospe 1942. godine. [6] 1939. godine počele su se uređivati u Zastražišćima, a iste godine don Juraj uveo je jaslice i u Poljica, a postavljene su pod oltar Gospe od Ružarija.[7] Don Juraj je autor teksta na spomen-ploči na pročelju župne crkve u Poljicima na Hvaru: »Bogu na slavu, sv. Ivanu na čast, sebi na spomen i diku, 1940. u vjeri i slozi obnovili mještani.« Don Juraj je naj­zaslužniji za gradnju da­našnje jednobrodne cr­kve, koja veličinom dvostruko premašuje prethodnu. U Poljicima na Hvaru bio je župnik od rujna 1937. do Velike Gospe 1942. godine.[8]

Nakon služ­bovanja u Poljicima Paršić je prešao na drugo mjesto kao župnik. U Zagreb je došao 1941. pred talijanskom okupacijom. Od nadbiskupa Stepinca zatražio je najtežu župu, a on mu je dodijelio župu Jasenovac koju svećenici nisu htjeli preuzeti. [9] Bio je župnik u Jasenovcu od blagdana Svih svetih 1942. do siječnja 1945. go­dine. Ondje je razvio zapaženu karitativno-humanitarnu djelatnost. Nadbiskupa Stepinca redovito je izvješći­vao o radu. S nadbiskupom Stepincem uspješno je surađivao. [10] Mnogi su kod njega intervenirali ne bi li spasili svoje drage iz zloglasnog logora, no i on je bio nemoćan pred opakim režimom.[11] Pretkraj rata upustio se u vrlo opasni potez, premda ga je sproveo zbog jasnih svećeničkih motiva, jer je imao stalno pred očima slavu Božju i spasenje duša. Travnja 1945. podije­lio je sakramente umirućih utamničenim ministrima NDH koji su bili osuđeni na smrt, dr. Mladenu Lorkoviću i Anti Vokiću. Riskirao je život jer je dao odrješenje osuđenicima koji su neuspjelo pokušali izvesti NDH iz omče Sila Osovine i priključiti NDH Saveznicima.[12] U prvim minutama 7. svibnja 1945. napustio je Zagreb vlakom za ranjenike i bolesnike. Na putu prema Mariboru vlak su zarobili partizani. Među ostalima uhićeni su don Jure Paršić, zatim hrvatski povjesničar i ravnatelj Ustaške pismohrane dr Ivo Guberina te zapovjednik vlaka dr Šime Cvitanović - ravnatelj bolnice na Rebru. Oni i još neke druge osobe bile su odvedene u Zagreb i ondje osuđene, dr. Cvitanović i dr. Guberina na smrt, a don Jure Paršić na višegodišnju robiju. Sudbinu vlaka don Jure je poslije opisao povjesničaru dr Jeri Jarebu.[13] Prvotno je i Paršić bio osuđen na smrt, ali je pomilovan.[14]

Otišao je u Prezid u Gorski kotar gdje je bio župnik. Kratko se zadržao, nakon čega odlazi u Zavalje. [15]

Zbog progona promijenio je nakon rata ime u Matej Marušić (Jure Marušić[16]). Poslije rata, 1948. došao je u župe Drežnik, Vaganac i Rakovica. Tim je župama desetkovani narod zastrašivan, UDBA je odvodila preživjele i sprovodila teror. Narod je tješio u vremenima najteže rigidne diktature. Uz Stanka Kompare i ostale svećenika u slunjskom kraju bio je ne samo pastir nego i simbol ponosa, identiteta, neuništivosti. Pa­storalno je djelovao i u ta­dašnjoj Senjsko-modruškoj biskupiji. UDBA je Paršiću godine 1958. pripremila zamku.[17] Odlučila ga je likvidirati.[18] Radi vla­stite sigurnosti 1958. odlučio je napustiti domovinu te je se spasio bijegom ilegalno preko granice. Do umirovljenja 1981. ra­dio kao svećenik, najpri­je u Austriji, zatim u Nje­mačkoj. [19] U Austriji je u logoru Asten zamijenio franjevca splitske provincije Presvetog Otkupitelja fra Mirka Čovića 1961. godine. Hrvatskim je izbjeglicama pružao pastoralnu skrb pruža sve do konca rujna 1967. godine.[20] U emigraciji je radio za hrvatsku sirotinju koja je bježala pred komunističkom tiranijom.[21]

Gorljiv i duboko pobožan svećenik don Zore Paršić Rado je hodočastio na mjesta povezana s Isusovim i Marijinim životom. Don Zore bio je toliko gorljiv i duboko pobožan da je čak izražavao želju kupiti grob u Lurdu, da bi bio što bliže Gospi. [22]

Sjećanja je objavio u Hrvatskoj reviji 1985. godine.[23][24] Dok je bio u emigraciji, poho­dio ga je i prvi hrvatski pred­sjednik Franjo Tuđman zbog jednoga svjedočanstva iz Drugoga svjetskog rata koje je osobno htio provjeriti (op.a.: objavio je Paršić 1985. godine da je u jasenovačkom logoru moglo izgubiti živote od početka do kraja 1941-1945 između 30 i 40 tisuća ljudi[25]). Paršić je djelovao do 1991. godine. Umro je te 1991. godine u Njemačkoj.[26] Pokopan je u zavičaju. [27]

Izvori

  1. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Godišnjica rođenja Jurja Paršića - 12. svibnja 2011.
  2. ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  3. ↑ Hrvatsko pravo, online stranačke novine HSP1861 Do danas nije utvrđen istinit broj ubijenih u logoru Jasenovac za vrijeme NDH!
  4. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  5. ↑ IKA/Hrsvijet "Zabranjeno sjećanje" dominikanca Randa Paršić, Arhiva - stari hrsvijet.net 2, 17. svibnja 2011.
  6. ↑ IKA Spomen na don Zoru Paršića. Na svetkovinu župnog zaštitnika u Poljicima na Hvaru obilježena 70. obljetnica gradnje župne crkve, vijest IKA V - 123218/6 , 24. lipnja 2010.
  7. ↑ 1910-2005: 95 godina Etnografskog muzeja Split Marija Stipišić: Kipić Djeteta Isusa na otocima Braču i Hvaru, str. 74
  8. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  9. ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  10. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  11. ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  12. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  13. ↑ ČSP, br. 3., Zagreb, 2008. Razgovor s dr. Jerom Jarebom u povodu 80. godišnjice njegova života. Razgovarao prof. dr. Hrvoje MATKOVIĆ str. 716
  14. ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  15. ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  16. ↑ Riječka nadbiskupija Mons. Ivoslav Linić Ređenje u tajnosti, 16. veljače 2010.
  17. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  18. ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  19. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećanje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  20. ↑ Hrvatska katolička misija Linz Dušebrižništvo na hrvatskom jeziku u Gornjoj Austriji
  21. ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
  22. ↑ IKA Spomen na don Zoru Paršića. Na svetkovinu župnog zaštitnika u Poljicima na Hvaru obilježena 70. obljetnica gradnje župne crkve, vijest IKA V - 123218/6 , 24. lipnja 2010.
  23. ↑ Paršić, Jure, Hrvatska revija br. 35/ 1985.
  24. ↑ Hrvatska revija, Munchen - Barcelona, 1985. Jure Paršić: Sjećanja nekadašnjeg jasenovačkog župnika
  25. ↑ Hrvatsko pravo, online stranačke novine HSP1861 Do danas nije utvrđen istinit broj ubijenih u logoru Jasenovac za vrijeme NDH!
  26. ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
  27. ↑ IKA Spomen na don Zoru Paršića. Na svetkovinu župnog zaštitnika u Poljicima na Hvaru obilježena 70. obljetnica gradnje župne crkve, vijest IKA V - 123218/6 , 24. lipnja 2010.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Juraj_Paršić&oldid=240258"