| Josip pl. Vancaš | |
| Arhitekt / Graditelj | |
|---|---|
 | |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Rođenje | 22. ožujka 1859. |
| Smrt | 15. prosinca 1932. |
| Stvaralaštvo | |
| Portal o životopisima | |
.jpg){kind=link}
Josip pl. Vancaš (Sopron, 22. ožujka 1859. – Zagreb, 15. prosinca 1932.), hrvatski arhitekt, predstavnik historicizma.[1]
Životopis
Josip pl. Vancaš rođen je 1859. godine u mađarskom gradu Sopronu. Potječe iz mjesta Farkašić na Kupi, a rođen je u Sopronu gdje mu je otac radio kao poštanski činovnik. Godine 1865. otac je postavljen za ravnatelja pošte u Zagrebu, a Vancaš pohađa Realnu gimnaziju u Zagrebu, nakon koje odlazi u Beč.[2]
Do 1881. studirao je na Visokoj tehničkoj školi, [3] zatim godinu dana radio u atelijeru kod Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera, a potom 1882.-1883. studira na Umjetničkoj akademiji u Beču i diplomira u klasi Friedricha Schmidta.[4]
Godine 1884. na poziv bosanske vlade odlazi u Sarajevo, gdje djeluje do 1890. kao vladin arhitekt. Odlaskom iz državne službe u Sarajevu do 1921. vodi vlastiti atelijer. Tijekom bogatog djelovanja izgradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene interijere.
Proučavao je bosansko pučko graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih svojstvenih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Kao zastupnik bosanskohercegovačke vlade 1911. podnio je rezoluciju o zaštiti povijesnih spomenika u BiH. Napisao je čitav niz studija o bosanskoj pučkoj arhitekturi.
Bio je začasni član i član Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja".[5]
Od 1921. živi u Zagrebu, gdje i umire 15. prosinca 1932. godine.
Najznačajnija ostvarenja
Najznačajnija su mu ostvarenja: Katedrala Srca Isusova (1884.-1889.),[6] Palača Zemaljske vlade u Sarajevu (1884.-1886.), Sjemenište sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu ( 1892.-1896.), Palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.), stambena zgrada Ješue D. Saloma (1901.) i vila Mathilde u Sarajevu (1902.- 1903.), župna crkva sv. Jurja u Desiniću (1901.- 1902.), Župna crkva sv. Nikole u Krapini (1901.- 1903.), Hotel „Union“ i zgrada Gradske štedionice u Ljubljani. (1902./3.), Crkva sv. Mihovila u Varešu (1905.-1906.) Palača pošte i telegrafa u Sarajevu (1907./13.), crkva Kraljice Sv. krunice u Sarajevu, župna crkva sv. Ivana Krstitelja u Konjicu (1894. - 1918.), župna crkva Prečistog Srca Marijina u Bijeljini (1885., nacionalni spomenik BiH).
Svoje je radove izlagao na svjetskim izložbama u Budimpešti (1896.), Beču (1898.) i Parizu (1900.).
Iako je radio ponajviše na području Bosne i Hercegovine kako pokazuje popis njegovih djela dio je opusa realizirao u Hrvatskoj. Radeći na raznim projektima koje je financirala najčešće hrvatska Zemaljska vlada Vancaš se uz Hermana Bolléa afimirao u najvažnijega projektanta sakralnih građevina u Hrvatskoj u zadnjim desetljećima 19. i početkom 20. stoljeća. Projektirao je jednako u neogotičkom, neoromaničkom, neorenesansnom, rjeđe u neobizantskom i neobaroknom stilu, a od kraja 19. stoljeća okrenuo se i prema secesiji. [7]
Ostvario je velik opus i na području tadašnje pokrajine Kranjske (središnji dio današnje Slovenije) gdje gradi crkve u Bledu, Prečni i Mirnoj Peči, te niz građevina u Ljubljani.[8]
Izvori
- ↑ http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41725 (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
- ↑ http://www.zagrebmojgrad.hr/site/mercury/20100725-zgmg-29-pdf-61e9.pdf (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
- ↑ [1]
- ↑ http://www.zagrebmojgrad.hr/site/mercury/20100725-zgmg-29-pdf-61e9.pdf (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
- ↑ http://www.braca-hrvatskoga-zmaja.hr/povijest.html (Arhivirano 26. studenoga 2012.) (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
- ↑ Dragan Damjanovic. "Neogotička arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini (Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina)". Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 47, 96-109. https://www.academia.edu/9389410/Neogoti%C4%8Dka_arhitektura_Josipa_Vanca%C5%A1a_u_Bosni_i_Hercegovini_Neo-Gothic_Architecture_of_Josip_Vanca%C5%A1_in_Bosnia_and_Herzegovina_ Pristupljeno 22. srpanj 2019.
- ↑ Damjanovic, Dragan (engl.). Viennese Academy of Fine Arts and Croatian Historicist Architecture. Croatian Students of Friedrich von Schmidt (Bečka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski učenici Friedricha von Schmidta); full text in English and German. https://www.academia.edu/2629947/Viennese_Academy_of_Fine_Arts_and_Croatian_Historicist_Architecture._Croatian_Students_of_Friedrich_von_Schmidt_Be%C4%8Dka_Akademija_likovnih_umjetnosti_i_hrvatska_arhitektura_historicizma._Hrvatski_u%C4%8Denici_Friedricha_von_Schmidta_full_text_in_English_and_German
- ↑ Dragan Damjanovic. "Neogotička arhitektura u opusu Josipa Vancaša; Radovi u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji (Neo-gothic Architecture in Josip Vancaš’s Oeuvre; Projects in Italy, Croatia and Slovenia)". Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam (1330-0652) 22 (2014), 47; 96-109. https://www.academia.edu/10034256/Neogoti%C4%8Dka_arhitektura_u_opusu_Josipa_Vanca%C5%A1a_Radovi_u_Italiji_Hrvatskoj_i_Sloveniji_Neo-gothic_Architecture_in_Josip_Vanca%C5%A1_s_Oeuvre_Projects_in_Italy_Croatia_and_Slovenia_ Pristupljeno 22. srpanj 2019.
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Josip Vancaš |
 | Wikizvor ima izvorna djela autora: Palača prve hrvatske štedionice u Zagrebu |