Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

James Bradley

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir znanstvenik

James Bradley (Sherborne, ožujak 1693. – Chalford, 13. srpnja 1762.), engleski astronom. Ravnatelj Zvjezdarnice Greenwich (od 1742. do 1762.), naslijedivši Edmonda Halleyja. Godine 1728. otkrio aberaciju svjetlosti zvijezda i rastumačio je godišnjim gibanjem Zemlje, a 1748. nutaciju ili uvrtanje Zemljine osi, koju je povezao s Mjesečevim utjecajem. Određivao atmosfersku refrakciju i promjere planeta. Zaključio da zvjezdana paralaksa mora biti manja od . [1] Član je Kraljevskog društva od 6. studenoga 1718. Za svoj rad dobio je 1748. Copleyjevu medalju.

Aberacija svjetlosti

Podrobniji članak o temi: Aberacija svjetlosti

U potrazi za paralaksom zvijezda (zviježđe Zmaj), Bradley je otkrio pomake zvijezda na nebu koji nastaju zbog gibanja Zemlje oko Sunca i zbog konačne brzine svjetlosti. Pojava se sastoji u tome što pokretni promatrač ne vidi izvor svjetlosti u smjeru u kojemu bi ga vidio kada bi bio u stanju mirovanja. Slično je i u svakodnevnom životu. Kada pada kiša, ako stojimo onda držimo kišobran okomito. Kada se krećemo, naginjemo kišobran prema naprijed u smjeru kretanja, da nam kiša ne smoči noge.

Datoteka:Aberacija01.png
Zemlja se giba prema izvoru svjetlosti u prosincu i odmiče se u smjeru svjetlosti u lipnju (za zvijezdu na slici) pa nije potrebno naginjati teleskop za promatranje zvijezde. U ožujku i rujnu treba najviše naginjati teleskop (kut aberacije).
Nebeski svod se kreće po krivulji, koja je rezultanta uzajamnog djelovanja rotacije (zeleno), precesije (plavo) i nutacije (crveno).

Zemlja se giba u snopu paralelnih zraka svjetlosti zvijezde (zvijezda je gotovo na beskonačnoj udaljenosti). Zemlja neprestano mijenja svoj smjer kretanja u odnosu na smjer svjetlosti zvijezde. Ako se pogleda primjer sa slike gore, Zemlja se giba prema izvoru svjetlosti u prosincu i odmiče se u smjeru svjetlosti u lipnju, pa nije potrebno naginjati teleskop za promatranje zvijezde. U ožujku i rujnu treba najviše naginjati teleskop (kut aberacije) da bi se zvijezda promatrala. Između ožujka i lipnja, na primjer, treba smanjivati kut naginjanja dalekozora, dok ponovno u lipnju dalekozor treba biti usmjeren izravno u zvijezdu.

Za vrijeme u kojem svjetlost u ožujku prevaljuje put c ∙ t , teleskop se okomito pomakne za put v ∙ t. Najveći kut nagiba daje konstantu aberacije:

gdje je: kkonstanta aberacije, vbrzina kretanja Zemlje oko Sunca i cbrzina svjetlosti. Uzmemo li stvarne vrijednosti: v = 29,8 km/s i c = 299 792 km/s, dobivamo da je k = 20,5" (lučnih sekundi).

Zbog toga što je aberaciji svjetlosti povod godišnje gibanje Zemlje oko Sunca, ona se naziva još i godišnjom aberacijom. Dnevna aberacija, koja se javlja zbog Zemljine vrtnje oko vlastite osi, mnogo je manji učinak, ali još ipak mjerljiv. [2]

Nutacija ili uvrtanje Zemljine osi

Podrobniji članak o temi: Nutacija

Promjenama uzajamnih položaja Sunca, Zemlje i Mjeseca mijenjaju se i gravitacijski utjecaji Mjeseca i Sunca na Zemlju. Posljedica toga je periodično gibanje osi Zemlje oko njenog srednjeg položaja koju nazivamo nutacija. Ophodno vrijeme iznosi 18,6 godina. Nutacija ima veći broj čimbenika različitog perioda i amplitude. Nebeski svod se kreće po krivulji, koja je rezultanta uzajamnog djelovanja rotacije, precesije i nutacije. [3]

Izvori

  1. Bradley, James, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.
  3. [2] dr.sc. Drago Špoljarić. "Astronomske pojave koje uzrokuju promjene koordinata", eskola.zvjezdarnica.hr, 2014.