Izgredi na utakmici Hajduk Split – Partizan 1990.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Paljenje jugoslavenske zastave na Poljudu 1990.jpg
Paljenje jugoslavenske zastave na Poljudu 1990. godine

Izgredi na utakmici Hajduk Split – Partizan, odnosi se na događaje koji su se odvili dana 26. rujna 1990. godine na utakmici između momčadi HNK Hajduk Split i FK Partizan Beograd na stadionu Poljud u Splitu u zategnutim međunacionalnim odnosima u vrijeme raspada SFRJ, a koji su dodatno utjecali na političko stanje, zbog čega je utakmica postala poznata kao dan kada je nestala Jugoslavija.[1][2]

Susret 8. kola jugoslavenske nogometne lige prekinula je navijačka skupina Torcida Split u 73. minuti kod rezultata 2 – 0 za goste iz Beograda. Utakmica je službeno bila registrirana rezultatom 3:0 za Partizan, no ono što je obilježilo taj dan nije bio rezultat, već povijesni trenutak u kojem je sport postao pozornica političkih i nacionalnih promjena koje su se tek trebale dogoditi.[3] Paljenje jugoslavenske zastave označilo je simbolički početak stvaranja samostalne i neovisne hrvatske države.[4]

Politička pozadina nogometnog susreta

Atmosfera pred početak utakmice Hajduka i Partizana bila je daleko od sportske. Izljevi nezadovoljstva kod navijača Hajduka postojali su već neko vrijeme, a njihovo izvorište je bio katastrofalno loš ulazak Hajduka u prvenstvo. Situaciju su pogoršala i politička događanja, jer su nekoliko mjeseci ranije srpski pobunjenici oko Knina, Benkovca i Obrovca postavili na ceste balvane i druge barikade, pokušavajući okupirati teritorij Republike Hrvatske, čime je i Splitu prijetio prekid cestovne komunikacije sa Zagrebom i prijetnja od oružane pobune u zaleđu.[5]

Tijek utakmice i njen prekid

Datoteka:Hajduk - Partizan 1990.png
Prekid utakmice Hajduk - Partizan, 1990.

Situacija na terenu i među publikom bila je izrazito emocionalno nabijena od samog početka utakmice. Torcida je uzrokovala prvi kraći prekid utakmice već u 2. minuti, a Torcida je isto napravila i drugi put, u 25. minuti, nakon čega je crnogorski sudac Branko Bojić iz Bara morao ponovno prekinuti utakmicu, jer se ništa nije vidjelo od brojnih dimnih bombi i stotinjak zapaljenih baklji, od kojih su neke bile bačene i na teren.[6]

U 73. minuti utakmica je bila prekinuta zbog upada Torcide na teren, zbog čega su suci i gostujući navijači pobjegli u svlačionice, a pripadnici Torcide su na travnjaku skandirali parole poput "O Hrvatska, o Hrvatska, nezavisna država" i "U boj, u boj za narod svoj" te su potom počeli klicati prvom hrvatskom predsjedniku, Franji Tuđmanu. U jednom trenutku su pripadnici Torcide došli do južne tribine, na kojoj nije bilo gostujućih navijača zbog toga jer ej utakmica bila označena visokorizičnom te su spustili s jarbola jugoslavensku zastavu, pokidali je i zapalili te je zapaljenu opet podignuli na vrh stadionskog jarbola, što je izazvalo oduševljenje među okupljenom publikom, njih oko 20.000, nakon čega se čulo skandiranje "Gotovo je, gotovo!", aludirajući na raspad Jugoslavije.[7]

Posljedice

To je bilo posljednje nogometno prvenstvo Jugoslavije. Godinu dana kasnije hrvatske vlasti su, 8. listopada 1991. godine proglasili neovisnu i samostalnu hrvatsku državu, na osnovu Ustavne odluke o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske|Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske od 25. lipnja iste godine, a 1992. godine Hrvatska bila primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda. Te godine se igralo prvo, ali zbog rata, skraćeno prvenstvo neovisne Hrvatske na kraju kojeg je Hajduk odnio naslov prvog prvaka neovisne Hrvatske.

Izvori

Vanjske poveznice