Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Iračko-iranska granica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Zemljovid iransko-iračke granice

Granica između Irana i Iraka duga je 1.599 km, od tromeđe s Turskom na sjeveru do plovnog puta Shatt al-Arab (poznat kao Arvand Rud u Iranu) i prema Perzijskom zaljevu na jugu.[1] Iako je granica prvi put određena 1639. godine, i danas traju određeni sporovi, posebno oko plovidbe Shatt al-Arabom.

Granična crta

Granica započinje na sjeveru, na tromeđi s Turskom (na 37°8′4″N 44°47′05″E / 37.13444°N 44.78472°E / 37.13444; 44.78472. Zatim nastavlja prema jugu nizom nepravilnih linija kroz planine Zagros, otprilike prema jugoistoku, osim kratkih dijelova gdje prati rijeke (kao što su Zab as Saghir i Diyala) i mjesta gdje se irački teritorij uvlači u Iran istočno od grada Silêmanî u okrugu Penjwen. Istočno od Al Amaraha nepravilne crte prestaju, a granica se nastavlja prema jugu kroz četiri ravne dionice kroz močvaru do rijeke Nahr al-Khayin. Granica slijedi ovu rijeku kratko prema Shatt al-Arab, čiji thalweg zatim slijedi do Perzijskog zaljeva na "najnižoj točki niske vode" na ušću Šat al-Araba u 29°51′16″N 48°44′45″E / 29.85444°N 48.74583°E / 29.85444; 48.74583 (WGS84).

Povijest

Osmansko doba (1500.-1920.)

Osmansko je carstvo osvojilo veći dio današnjeg Iraka od Safavidske Perzije u Osmansko-safavidskom ratu 1532.–1555.. Rat je zaključen amasijskim mirom kojim je potvrđena osmanska vlast nad Mezopotamijom.[2] Osmanska kontrola Mezopotamije potvrđena je nakon Osmansko-safavidskog rata (1623. - 1639.), koji je okončan Zuhabskim ugovorom.[3][4] Zuhabskim ugovorom bilo je određeno da će granica između dva carstva ići između planina Zagros i rijeke Tigris, iako u to vrijeme nisu povučene precizne crte.[5]

Tijekom osmansko-hotakijskog rata (1722. - 1727.) Osmanlije su u savezu s Rusijom napale Iran, te su kroz ugovor iz Hamedana dobili velike dijelove sjeverozapadnog Irana.[5] Sljedeći je rat uslijedio u 1740-ima, koji je okončan Kerdenskim ugovorom 1746., kojim su iranske dobio natrag svoje zapadne pokrajine i čime je ponovno potvrđena granica Zuhaba iz 1639.

Detaljni zemljovid granice u Shatt al-Arabu.

Osmansko-perzijski rat (1821. - 1823.) završio je potpisivanjem Prvog ugovora iz Erzuruma, kojim je ponovno potvrđena granica Zuhaba iz 1639. godine.[5] Pogranična komisija u kojoj su sudjelovali iranski, osmanski, ruski i britanski dužnosnici pomogla je u određivanju granice, što je rezultiralo Drugim ugovorom iz Erzuruma iz 1847. godine, koji je granicu iz 1639. godine potvrdio s nekim malim izmjenama.[6] Novi ugovor prvo je pokrenuo pitanje plovnog puta Šat al-Arab. Granica je postavljena na istočnoj obali rijeke tako da je čitav plovni put ostao pod osmanskom kontrolom, istovremeno dopuštajući da "perzijska plovila imaju pravo slobodno ploviti bez ikakvih smetnji i smetnji". Četverosmjerno granično povjerenstvo nastavilo je s radom sljedećih godina, a nakon mnogo rada i kartografskih rasprava izrađena je detaljna karta 1869. godine.

Unatoč radu komisije, sporovi oko preciznog poravnanja granica nastavili su se. Osmanlije i Iran dogovorili su se da će raditi na preciznijem razgraničenju 1911. godine, na nagovor Rusije i Britanije, koje su oboje imale kolonijalne težnje u regiji. [5] [7] [8] [9] Od studenog 1913. do listopada 1914. granična komisija uspostavila je Carigradski protokol, pružajući detaljno razgraničenje cijele granice, a također je potvrdila osmansku kontrolu nad Shatt al-Arabom. Općenito je linija trebala pratiti istočnu obalu plovnog puta, osim u regiji koja okružuje iranski grad Khorramshahr, gdje je trebala slijediti thalweg. Povjerenstvo za granice s četiri države potom je pregledalo granicu na terenu i razgraničilo je stupovima, izradivši detaljnu seriju karata s prikazom potvrđene granice.

Kolonijalni i neovisni Irak (1920.-danas)

Tijekom Prvog svjetskog rata arapska pobuna, podržana od Britanije, uspjela je ukloniti Osmanlije s većine Bliskog istoka. Kao rezultat tajnog anglo-francuskog sporazuma Sykes-Picot iz 1916. godine Britanija je stekla kontrolu nad osmanskim vilajetima Mosula, Bagdada i Basre, koje je organizirala u Irački mandat 1920.[5] Zadržana je bivša osmansko-iranska granica, koja sada tvori granice između Irana i Iraka, a također i Irana i nove Republike Turske uspostavljene 1923. Irak je kasnije stekao neovisnost 1932.

Karta koja prikazuje glavna područja borbi tijekom iransko-iračkog rata (1980.-88.)

Granicu je 1934. osporio Iran osporio u Ligi naroda, dovodeći u pitanje valjanost i Erzurumskog ugovora i Carigradskog protokola.[5] Spor je riješen 1937. godine, slijedeći opće crte stare granice, s izuzetkom područja neposredno oko iranskog grada Abadana, gdje je granica pomaknuta s istočne obale do talvega, kao što je to učinjeno oko Khorramshahra dva desetljećima ranije.[10]

Iako je to riješilo glavne pritužbe Irana, nije uspjelo odgovoriti na pitanje slobode plovidbe u Shatt al-Arabu. Pitanje je ostalo otvoreno u sljedećim desetljećima, a Irak 1970-ih, nakon uspona Sadama Husseina , usvoja asertivniju vanjsku politiku. Iran je 1969. godine objavio da napušta ugovor iz 1937. godine, što je rezultiralo sukobima 1974.-1975. s Irakom na Shatt al-Arab. [11] [12] [13] Za odmazdu, Irak je podržao arapske separatiste u iranskoj naftom bogatoj provinciji Khuzestan, a Iran je podržavao kurdske pobunjenike u Iraku. [10] Mirovni sporazum potpisan je 6. ožujka 1975. u Alžiru u kojem su se obje strane obvezale na daljnje razgraničenje granice, kako na kopnu, tako i u Shatt al-Arab, na temelju Ugovora o Ezurumu i Carigradskog protokola. [5] [14] Te je godine u Bagdadu potpisan dodatni ugovor kojim se potvrđuju odredbe Alžirskog ugovora, zajedno s kartama koje označavaju granicu.

Odnosi su se još jednom pokvarili 1979. godine, kad je Saddam Hussein formalno stupio na dužnost, a iranski šah zbačen u Islamskoj revoluciji i zamijenjen šiitskom teokracijom pod ajatolahom Ruhollah Homeinijem. Rat je izbio 1980. kada je Irak napao Iran, što je dovelo do osmogodišnjeg iransko-iračkog rata.[15] Gotovo čitav kopneni rat vodio se u neposrednoj blizini međunarodne granice. Sukob je rezultirao pat-pozicijom, a nakon završetka borbi nije došlo do promjena na granici.[16] Odnosi su obnovljeni 1990. i znatno su se poboljšali od svrgavanja Sadama Husseina 2003. godine.

Naselja u blizini granice

Iran

Irak

Granični prijelazi

Iransko-irački granični prijelaz 2015. godine

Četiri su granična prijelaza između Irana i iračkog Kurdistana : Hadži Omeran (u guvernorati Erbil ), Parviz Khan, [17] Bashmaq, [18] i (od 2016.) kod Sayran Bana koji se nalazi u gradu Penjwen u guvernuratu Sulaymaniyah.  [ <span title="This claim needs references to reliable sources. (April 2020)">citat potreban</span> ] Između ostatka Iraka i Irana postoje granični prijelazi kod Khosravija, Mehrana, Chazabeha / Al Shaiba, Salamcheha i Soomara / Mandalija. [18]

Vidi također

Izvori

  1. ↑ CIA World Factbook - Iraq, https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/iz.html, pristupljeno 4. travanj 2020. 
  2. ↑ 'The Reign of Suleiman the Magnificent, 1520–1566', V.J. Parry, in A History of the Ottoman Empire to 1730, ed. M.A. Cook (Cambridge University Press, 1976), 94.
  3. ↑ Somel, Selçuk Akşin, Historical Dictionary of the Ottoman Empire, (Scarecrow Press Inc., 2003), 306
  4. ↑ "The Origin and Development of Imperialist Contention in Iran; 1884–1921". History of Iran. Iran Chamber Society. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujan 2018.. http://www.iranchamber.com/history/articles/origin_development_imperialist_contention_iran1.php Pristupljeno 17. rujan 2018. 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 International Boundary Study No. 164 – Iran-Iraq Boundary, 13. srpanj 1978., https://fall.fsulawrc.com/collection/LimitsinSeas/IBS164.pdf, pristupljeno 4. travanj 2020. 
  6. ↑ Victor Prescott and Gillian D. Triggs, International Frontiers and Boundaries: Law, Politics and Geography (Martinus Nijhoff Publishers, 2008: ISBN 90-04-16785-4), p. 6.
  7. ↑ Kazemzadeh, Firuz. Russia and Britain in Persia, 1864–1914: A Study in Imperialism. New Haven, CT: Yale University Press, 1968.
  8. ↑ Siegel, Jennifer. Endgame: Britain, Russia, and the Final Struggle for Central Asia. London and New York: Tauris, 2002.
  9. ↑ White, John Albert. Transition to Global Rivalry: Alliance Diplomacy and the Quadruple Entente, 1895–1907. Cambridge, U.K., and New York: Cambridge University Press, 1995.
  10. ↑ 10,0 10,1 Karsh, Efraim (25 April 2002). The Iran–Iraq War: 1980–1988, 1–8, 12–16, 19–82, Osprey Publishing.
  11. ↑ Bulloch, John (1989). The Gulf War: Its Origins, History and Consequences, 1st published, London: Methuen.
  12. ↑ Pipes, Daniel. "A Border Adrift: Origins of the Iraq-Iran War". New Weapons. http://www.danielpipes.org/article/164 Pristupljeno 7. rujan 2014. 
  13. ↑ Abdulghani, J. M.. Iraq and Iran: The Years of Crisis.
  14. ↑ Karsh, Efraim The Iran-Iraq War 1980–1988, London: Osprey, 2002 page 8
  15. ↑ Cordesman. The Lessons of Modern War: Volume;– The Iran–Iraq Conflict, Westview Press.
  16. ↑ Tarock. The Superpower's Involvement in the Iran Iraq War.
  17. ↑ "Parviz Khan border point official". Archive.is. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. veljača 2013.. http://edition.presstv.ir/detail/36964.html Pristupljeno 7. lipanj 2019. 
  18. ↑ 18,0 18,1 Caravanistan - Iran-Iraq border crossings, https://caravanistan.com/border-crossings/iran/#iran-iraq-border-crossings, pristupljeno 5. travanj 2020. 
v • r • u
Granice Iraka
v • r • u
Granice Irana
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Iračko-iranska_granica&oldid=490698"