Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sveučilišta u Sarajevu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu
Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju
Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu
Osnovni podaci
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Ustanovljeno 28. ožujka 1988.
Sjedište Zmaja od Bosne 8, Sarajevo
Broj zaposlenika 25
Ravnatelj Dr. sc. Naris Pojskić, znanstveni savjetnik
Mrežne stranice
[1]

Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, poznat i po skraćenici INGEB, javna je bosanskohercegovačka znanstvena ustanova, članica Sveučilišta u Sarajevu (UNSA).[1] Afilijacijski je centar Međunarodnog centra za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (International Center for Genetic Engineering and Biotechnology – ICGEB), koji je osnovan kao specijalni projekt UN organizacije za industrijski razvoj (UNIDO – United Nations Industrial Development Organization)[2][3] Osnovan je pod nazivom: „Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju“ 1988. godine[4][5][6] uz podršku Vlade SR BiH, ANUBiH i velikih bosanskohercegovačkih privrednih sistema.[7] Aktom osnivanja, povjerena mu je funkcija kreatora i nosioca sveukupnog naučnog i stručnog rada u razvoju genetičkog inženjerstva i na njemu bazirane biotehnologije u BiH.[6][8][9] Odgovarajućim zakonskim aktom, Skupština RBiH je 1993,[10] početkom rata u BiH, preuzela pravo osnivača ove institucije, a kasnije, 1999, pravo osnivača INGEB-a (kao “javne ustanove koja će djelovati u okviru Univerziteta u Sarajevu”) preuzeo je Kanton Sarajevo[11]

Povijest

Biotehnologiju na bazi genetičkog inženjerstva, kao jednu od tri najpropulzivnije komponente tekućeg znanstveno-tehnološkog napretka,[12][13][14] nadležni državni organi su svojevremeno uvrstili u prioritete Strategije i Programa naučno-tehnološkog razvoja BiH. Kao najracionalnija forma otjelovljenja usvojene istraživačke orijentacije, u tadašnjem sustavu financiranja znanosti, osnovana je institucija - nositelj razvoja ove oblasti u BiH: Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1988.), a u okviru realizacije Društvenog cilja VI (Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologija na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci).[6][8][15][16]

U razdoblju od 1988. do 1991. osigurana su ključna sredstva za nabavu i instaliranje kapitalne opreme. Paralelno je tekao i proces integriranja kadrovskih, tehničkih i drugih bitnih potencijala za uspješan i učinkovit rad Centra u skladu sa definiranim programskim ciljevima[6][17][18][19] i dugoročnim projekcijama istraživanja u pripadajućim oblastima nauke i tehnologije.[6][15][20][21][22]

Rat u Bosni i Hercegovini je izazvao teško sagledive posljedice i u razvoju genetičkog inženjerstva (i na njemu bazirane biotehnologije) kako materijalno, tako i kadrovski. U ratnim uvjetima, poduzet je niz aktivnosti na očuvanju organizacijsko-funkcijskog integriteta Centra, osposobljavanju za rad u ratnom okruženju te stvaranju osnovnih uvjeta za što uspješniji nastavak djelovanja u poratnom razdoblju.[6][23]

Odgovarajućim zakonskim aktom (Službeni list RBiH 4/93), Skupština RBiH je (1993.) preuzela pravo osnivača ove institucije i odredila joj status javne znanstvene ustanove “Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo”.[10] Kasnije je Zakonom o visokom obrazovanju, pravo osnivača Instituta (kao “javne ustanove koja će djelovati u okviru Univerziteta u Sarajevu”) preuzeo Kanton Sarajevo (1999).[11] Nakon završetka rata, značajna vlastita i druga međunarodna sredstva, investirana su u preuređenje prostorija Instituta koji se do 2007. godine nalazio u Ulici Kemalbegova 10. Nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju s Međunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP),[24][25] međunarodna zajednica je u preuređenje prostora i nabavu visokosofisticirane opreme uložila više od 1.050.000 $. Kao partnerska institucija ICMP-u, INGEB je značajno doprinio utemeljenju i razvoju projekta Identifikacije žrtava rata u BiH, a u Institutu je realizirano i prvo profiliranje skeletnih ostataka koje je rezultiralo uspješnom identifikacijom. Od 2004., ICMP samostalno nastavlja aktivnosti na identifikaciji žrtava rata, dok se u Institutu, na bazi stečenih iskustava, nastavlja realizacija započetih ali i novih znanstveno-istraživačkih projekata u oblasti DNK analize kao i ostalih oblasti molekularne genetike, genetičkog inženjerstva, citogenetike, bioinformatike te humane i populacijske genetike. Razvija i respektabilnu nakladničku djelatnost u pripadujućim znanstveno-istraživačkim oblastima.[26][27][28][29][30][31][32][33] Te aktivnosti se organiziraju u suradnji s brojnim institucijama Univerziteta u Sarajevu, ali i s uglednim međunarodnim središtima. Istodobno, Institut (kadrovski, prostorno i infrastrukturno) sudjeluje u realizaciji dodiplomske i poslijediplomske nastave iz oblasti genetike na Univerzitetu u Sarajevu,[1] Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu[34] i na Unverzitetu Burch.[35] . U Institutu su 2005. oformljene posebne laboratorije, kao organizacijsko-funkcionalne jedinice specifičnog istraživačkog i stručnog profila. Kadrovski i materijalni kapaciteti pojedinih laboratorija su se prilagodljivo mijenjali i prilagođavali dolazećim potrebama i mogućnostima i zahtjevima tekućih znanstveno-istraživačkih aktivnosti.[6]

Otvaranjem procesa denacionalizacije i privatizacije ispostavilo se da je Katolički Školski Centar izvorni vlasnik zgrade u kojoj je smješten Institut, što je nametnulo problem njegovog izmještanja s početne lokacije. U srpnju 2007. Institut se privremeno smjestio u iznajmljeni prostor,[36] a konačni, namjenski smještaj ostvario se u siječnju 2012. u Kampusu Univerziteta u Sarajevu, a zahvaljujući podršci Rektorata UNSA i nadležnog ministarstva Kantona Sarajevo. Ovim činom su riješeni dugogodišnji problemi prostornog smještaja i statusa Instituta, čime su stvorene realne osnove za uspješno ostvarivanje dugoročnih predviđanja razvoja i povjerenih osnivačkih funkcija u pripadajućim naučnim oblastima.[1]

Djelatnost

Djelatnost Instituta obuhvata sveukupni znanstveni i stručni rad u ostvarivanju funkcije nositelja razvoja genetičkog inženjerstva i na njemu temeljene biotehnologije u BiH, a naročito:

  • osnovna istraživanja u oblasti genskog (DNK), kromosomskog i genomskog inženjerstva,
  • osnovna istraživanja u početnim fazama razvoja, projektiranja i prijenosa biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva,
  • kreativno sudjelovanje u programiranju dugoročnih projekcija razvoja biotehnologije na temelju genetičkog inženjerstva u BiH,
  • koordiniranje znanstveno-istraživačkih i stručnih aktivnosti u stvaranju uvjeta za realizaciju prioritetnih pravaca razvoja genetičkog inženjerstva i biotehnologije u BiH,
  • realizacija strateških segmenata Programa naučno-tehnološkog razvoja BiH u oblasti genetičkog inženjerstva i biotehnologije za potrebe proizvodnje hrane, medicine i farmacije, šumarstva i hortikulture, zaštite životne sredine i srodnih područja,
  • školovanje kadrova za genetičko-inženjerska i molekularno-genetička istraživanja,
  • školovanje kadrova za praćenje razvoja i prijenos genetičkog inženjerstva i biotehnologije, u bosanskohercegovačkim i međunarodnim razmjerima,
  • analize i ekspertske studije u sustavu kontrole kvaliteta životne i radne sredine, životnih namirnica, lijekova, higijenskih, kozmetičkih, zaštitnih i drugih sredstava,
  • kreiranje i realizacija kontrole GMO i sustava biosigurnosti,
  • suradnja sa odgovarajućim institucijama u oblasti genetičke konzultacije, medicinske dijagnostike, forenzičke i medikolegalne prakse,
  • obavljanje odgovarajućih istraživačkih, školskih i ekspertnih usluga pravnim i naravna osobama u oblasti molekularne genetike, genetičkog inženjerstva i biotehnologije te biosigurnosti,
  • koordinacija organizacijskog i funkcionalnog povezivanja i suradnje smjerodavnim inozemnim institucijama u kreiranju istraživačkih programa i ostvarivanju istraživačke i školske funkcije,
  • izdavanje znanstvenih i stručnih publikacija, i
  • drugi komplementarni oblici znanstvenog i stručnog rada (po vlastitim programima, po ugovoru ili nalogu osnivača)[6].

Upravna struktura

Pokraj direktora, upravljačko-stručnu strukturu INGEB-a su činili Naučno vijeće, Upravni odbor i Nadzorni odbor. Uspostavljanjem integriranog Univerziteta u Sarajevu, odgovarajuće nadležnosti su prenesene na kompetentne organe UNSA, uz autonomno djelovanje Vijeća Instituta.

Direktori Centra / Instituta

Organizacijske jedinice – laboratoriji

Znanstveni i stručni suradnici

Vanjski saradnici

Institucijska suradnja

Međuinstitucijska suradnja u BiH

Univerzitet u Banjaluci

Vansveučilišne institucije

Međunarodna suradnja

Nakladnička djelatnost

  • Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [37].
  • Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – biodiverzitet recentnog čovjeka. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [38].
  • Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [39].
  • Marjanović D., Dobrača I. i Drobnič K. (2005): Prikupljanje, prezervacija i transport uzoraka za DNK analizu. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [40].
  • Sofradžija A., Muzaferović Š. (2007): Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine – Katalog. INGEB, Sarajevo, Bosna I Hercegovina[41].
  • Ibrulj S., Haverić S. i Haverić A. (2008): Citogenetičke metode-Primjena u medicini. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [42].
  • Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008): "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina[6]
  • Marjanović D., Primorac D. (2009): Molekularna forenzična genetika. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina[43].
  • Kapur-Pojskić L., Oruč L., Kurtović-Kozarić A., Pojskić N. (2013): Uvod u psihijatrijsku genetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina[44].
  • Pojskić L., Ur. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina[45].

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 http://www.unsa.ba Statut UNSA. UNSA, Sarajevo
  2. ↑ http://www.icgeb.org Institute for Genetic Engineering and Biotechnology
  3. ↑ http://www.klix.ba/vijesti/bih/bih-pristupila-medjunarodnom-centru-za-geneticki-inzenjering-i-biotehnologiju/050209008.
  4. ↑ Smajlović Z. (1987): Osnivanje Centra za genetičko inženjerstvo i biotehnoloiju – Korak u budućnost. „SBS“, str. 10, Sarajevo.
  5. ↑ Univerzitet u Sarajevu (1988). Odluka o osnivanju Radne organizacije „Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sarajevo“ u osnivanju. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 6,7 6,8 Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008). "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  7. ↑ Konzorcijum za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1987): "Samoupravni sporazum o udruživanju rada i sredstava za realizaciju projekta pokretanja i razvoja naučno-istraživačkog rada u oblasti genetičkog inženjerstva i biotehnologije u SR BiH", Sarajevo
  8. ↑ 8,0 8,1 Hadžiselimović, R. Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Aneks Izvedbenog projekta. Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  9. ↑ Osmanagić, M. Ur. (1989). "Tehnologija i razvoj", Edicija Jugoslavija u razvoju, Jugoslovenska naučna tribina, Jugoslovenski savez društava za širenje naučnih saznanja “Nikola Tesla“, Beograd
  10. ↑ 10,0 10,1 Službeni list Republike Bosne i Hercegovine (1993). "Odluka o preuzimanju prava osnivača prema Centru za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju", Službeni list RBiH, Godina II, broj 4, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  11. ↑ 11,0 11,1 "Zakon o visokom obrazovanju", Službene novine KS, Godina IV, Broj 17, str. 656-666, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  12. ↑ Old, R.W., Primrose, S.B. (1980). "Principles of Gene Manipulation – An Introduction to Genetic Engineering", 2th edition, University of California Press, Berkeley and Los Angeles, USA
  13. ↑ Berberović, LJ., Ur. (1984.). "Naučni skup: Genetičko inženjerstvo i biotehnologija", ANUBiH, Posebna izdanja: Knjiga 75, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 12, ANUBiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  14. ↑ Lewin, B. (1985). "Genes", 2th edition, John Wiley & Sons, Inc. USA
  15. ↑ 15,0 15,1 Hadžiselimović, R., Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Izvedbeni projekat, Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  16. ↑ Hadžiselimović, R., Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Usaglašeni aneks Izvedbenog projekta, Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  17. ↑ ANUBiH (1987). "Naučno–stručni kolokvij o Izvedbenom projektu Društvenog cilja VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci (stenografske bilješke)", ANUBiH, Naučne komunikacije XII, Komisija za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. ANUBiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  18. ↑ Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1987). "Elaborat o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti osnivanja Radne organizacije Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sarajevo", CGIB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  19. ↑ Osmanagić, M., Ur. (1987). Hrana i razvoj, Edicija Jugoslavija u razvoju, jugoslovenska naučna tribina, Jugoslovenski savez društava za širenje naučnih saznanja “Nikola Tesla“, Beograd
  20. ↑ Lewin, B. (1985). Genes, 2th edition, John Wiley & Sons, Inc. USA
  21. ↑ Nicholl, D. S. T. (1994). "An Introduction to Genetic Engineering", Cambridge University Press, Cambridge
  22. ↑ Barnum, S. R. (1998). "Biotechnology", Wadsworth Publishing Company, Toronto
  23. ↑ Univerzitet u Sarajevu (2007). "1479 dana opsade Univerziteta u Sarajevu – Dokumentarni presjek o događajima 1992-1995", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, str. 39-40, UNSA, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  24. ↑ International Commission on Missing Persons (ICMP), Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) (2002.). "Memorandum of Understanding", International Commission on Missing Persons and Institute for Genetic Engineering and Biotechnology – Memorandum o razumijevanju između Međunarodne komisije za nestala lica bivše Jugoslavije i Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  25. ↑ Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008.). "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  26. ↑ Bajrović, K., Jevrić-Čaušević, A., Hadžiselimović, R. (2005). "Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  27. ↑ Hadžiselimović, R. (2005). " Bioantropologija – biodiverzitet recentnog čovjeka", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  28. ↑ Hadžiselimović, R., Pojskić, N. (2005). "Uvod u humanu imunogenetiku", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  29. ↑ Marjanović, D., Dobrača, I., Drobnič, K. (2005). " Prikupljanje, prezervacija i transport uzoraka za DNK analizu", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  30. ↑ Sofradžija, A., Muzaferović, Š. (2007). "Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine – Katalog", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  31. ↑ Ibrulj, S., Haverić, S., Haverić, A. (2008). "Citogenetičke metode-Primjena u medicini", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  32. ↑ Marjanović, D., Primorac, D. (2009). "Molekularna forenzična genetika", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  33. ↑ Kapur-Pojskić, L., Oruč, L., Kurtović-Kozarić, A., Pojskić, N. (2013). "Uvod u psihijatrijsku genetiku", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  34. ↑ http://www.ius.edu.ba/
  35. ↑ http://ibu.edu.ba/
  36. ↑ Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008): "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  37. ↑ Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  38. ↑ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – biodiverzitet recentnog čovjeka. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  39. ↑ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  40. ↑ Marjanović D., Dobrača I. i Drobnič K. (2005): Prikupljanje, prezervacija i transport uzoraka za DNK analizu. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  41. ↑ Sofradžija A., Muzaferović Š. (2007): Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine – Katalog. INGEB, Sarajevo, Bosna I Hercegovina
  42. ↑ Ibrulj S., Haverić S. i Haverić A. (2008): Citogenetičke metode-Primjena u medicini. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  43. ↑ Marjanović D., Primorac D. (2009): Molekularna forenzična genetika. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  44. ↑ Kapur-Pojskić L., Oruč L., Kurtović-Kozarić A., Pojskić N. (2013): Uvod u psihijatrijsku genetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  45. ↑ Pojskić L., Ur. (2014) Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, ISBN 978-9958-9344-8-3

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Institut_za_genetičko_inženjerstvo_i_biotehnologiju_Sveučilišta_u_Sarajevu&oldid=424324"