Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Rifat Hadžiselimović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Rifat Hadžiselimović
Pseudonim(i) Rh+
Rođenje 7. siječnja 1944., Šiprage, Bosna i Hercegovina
Poznat(a) po Utemeljitej Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu
Zanimanje Profesor emeritus: Genetika, Antropologija
Portal o životopisima

Akademik Rifat Hadžiselimović (Šiprage, Kotor-Varoš, 7. siječnja 1944.), jedan je od vodećih bosanskohercegovačkih genetičara.

Životopis

Rifat Hadžiselimović rođen je u Šipragama, Kotor-Varoš 1944. godine. Od 2013. godine, nakon više od 45 godina radnog staža, izabran je u zvanje emeritusa i djeluje kao znanstveni savjetnik u Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu.[1][2][3][4][5]

Dopisni član Akademije znanosti i umjetnosti postao je 2018. godine.[6]

Školovanje i profesionalna karijera

Srednjoškolsko obrazovanje je završio u Banjoj Luci 1962. godine kada upisuje Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu. Diplomirao je 1966., stekavši zvanje profesora biologije. Magistraturu bioloških znanosti (Antropologija), završio je 1971. godine na Prirodoslovno–matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu[7], Hrvatska, obranom teze pod naslovom Istorijski aspekt kretanja relativne frekvencije dva alelogena u ljudskim populacijama. Doktorat bioloških nauka završio je 1976. godine na Prirodno–matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, obranom teze pod naslovom Genetika sekrecije ABH antigena u stanovništvu Bosne i Hercegovine[8].

Od 1966. angažiran je na Prirodno–matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu [9], najprije kao asistent (1966-1977), zatim kao docent (1977.), izvanredni (1980.) te redoviti profesor (1984.) na predmetima: Humana genetika, Genetičko inženjerstvo i biotehnologija, Evolucija, Antropologija i Eksperimentalna biomedicina. Od 1984. do 1986. obavljao je i funkciju Šefa Odsjeka za biologiju. Od 1994. godine bio je angažiran u realizaciji Postdiplomskog studija bioloških nauka i to do 2003. godine kao voditelj studija, a nakon toga, do 2007. kao voditelj smjera Genetika [1].

U razdoblju od 1987. do 2001. bio je na položaju Direktora Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, a od 2001. godine je bio Koordinator DNK projekta koji je realiziran u saradnji sa Međunarodnom komisijom za nestale osobe (International Commission on Missing Persons - ICMP) i kao znanstveni savjetnik u Institutu [2], gdje je od 2006. do 2012. godine djelovao i kao predsjednik Upravnog odbora [10]. Djelovao je kao aktivni član Antropološkog društva Jugoslavije[11] a osnivač je i član Udruženja genetičara u Bosni i Hercegovini.

Nagrade i priznanja

  • Nagrada Univerziteta u Sarajevu za studentski naučni rad (1966),
  • "Hasan Brkić" i Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu za odličan uspjeh u studiju (1966),
  • Veselin Masleša (najviša bosanskohercegovačka nagrada za naučni rad, 1977.[12][13][14][15][16][17][18][19][20][21]),
  • Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1990.),
  • Zlatna plaketa i Nagrada Pokreta “Nauku mladima” (1977; 1981),
  • Medalja “Boris Kidrič” – Narodna tehnika Jugoslavije, za osobite zasluge u širenju tehničke kulture (1983),
  • Plaketa sa Diplomom Univerziteta (1986),
  • Božo Škerlj numismate antrropologiae pro anno MCMLXXXIX (ADJ) (1989),
  • Nagrada Univerziteta u Sarajevu za najreferentnijeg profesora PMF–a (2007),
  • Specijalno priznanje Utemeljitelju INGEB–a povodom jubileja 20–godišnjice (2008),
  • Plaketa Univerziteta u Sarajevu (2010)
  • Ingebov heliks 1988, za 2018, za doprinos osnivanju i afirmaciji Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu,
  • i druge nagrade i priznanja.

Djela

Do 2014. je publicirao 214 originalnih naučnih radova, 17 stručnih radova, 22 knjige[22][23] [24][25] [26][27][28][29] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] , 70 naučno-istraživačkih i stručnih projekata te 85 konferencijskih priopćenja. Do sada su radovi prof. dr. Rifata Hadžiselimovića citirani u najmanje 30 (dostupnih) različitih udžbenika i knjiga.[30][31][32][33][34][35][36][37][38][39][40][41][42][43][44][45][46][47][48][49][50][51][52][53][54]

Izvori

  1. ↑ Food and Agriculture Organization of the United Nations (2003): Status of Agricultural Biotechnology and Biosafety in Selected Countries of the Balkans, the Caucasus and Moldova. FAO, Publishing Menagement Service, Information Division, Rome.
  2. ↑ Ingeb, ed. (2018). Prvih 30 godina Ingeba/The first 30 years of Ingeb. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju/Institute for genetic ingeneering and biotechnology, Sarajevo. ISBN 978-9958-9344-9-0 
  3. ↑ https://scholar.google.com/citations?hl=hr&user=llK5d2YAAAAJ&view_op=list_works&gmla=AJsN-F7p9ZZuH0mzxCWrEIA5CHWzNKBxY_6BTs2rWuqHA4tZoS4eOCVIVsEmR27B7AGqxJ-CoDBRiRbK9ez8fLb1b42AXEMpMcHWiySECOV4drV1TjPsSvnW1NQBcOFyiwL14sJF64BL
  4. ↑ http://www.researchgate.net/profile/Rifat_Hadziselimovic
  5. ↑ http://www.ingeb.unsa.ba/o_ingebu_uposlenici.html
  6. ↑ Izdvojeno, OVO SU NOVI BH. AKADEMICI: Tajnim glasanjem izabrani novi članovi ANUBiH, objavljeno 21. prosinca 2018., pristupljeno 1. travnja 2019.
  7. ↑ https://www.pmf.unizg.hr/en
  8. ↑ B. Š. (1977): Petnaest novih doktora nauka, Oslobođenje, 11. marta, str. 6, Sarajevo.
  9. ↑ Purivatra A., Ur. (2000): Ko je ko u Bošnjaka. Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, ISBN 9958-47-068-3, str. 168, Sarajevo.
  10. ↑ Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008). ‘’Jubilej INGEB 20’’, Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
  11. ↑ Antropološko društvo Jugoslavije, Izd. (1979): Biografije i bibliografije članova Antropološkog duštva Jugoslavije – Posvećeno Dvadesetogodišnjici postojanja i rada Antropološkog društva Jugoslavije. ADJ, Posebna izdanja, Sveska 6, Beograd.
  12. ↑ A. B. (1977): Nagrade „Veselin Masleša“. Vjesnik, God. XXXVIII, br. 10654, str. 4, Zagreb.
  13. ↑ Štrbo A. (1977): Uručene nagrade „Veselin Masleša“. Oslobođenje, God. XXXIV, br. 10374, str. 3, Sarajevo.
  14. ↑ Demirović E. (1977): Dodijeljene nagrade „Veselin Masleša“. Borba, God. LVI, br. 107, str. 9, Beograd.
  15. ↑ N. Č. (1997): Devet nagrada za stotine zasluga. Večernje novine, God. I, br. 12, str. 20, Sarajevo.
  16. ↑ Gavrilović Ž. (1977): LJ. Berberović i R. Hadžiselimović: Rečnik genetike. Politika, God. 74, br. 22768, str. 10, Beograd.
  17. ↑ Mučibabić S. (1976/77): Nauka ima svoj rječnik. Biološki list, Godina XXIV, br. 3-4, str. 51-52, Sarajevo.
  18. ↑ M. Š. (1997): Dodijeljene nagrade „Veselin Masleša“. Većernje novosti (Beograd), God. XXV (19. April), str. 4, Beograd.
  19. ↑ Nikočević F. (1997): Nagrade „Veselin Masleša“. Večernji list, God. XXI, br. 5444, str. 6, Zagreb.
  20. ↑ Tomašević A. (1977): Dodijeljene nagrade „Veselin Masleša“. Politika, God. LXXIV. br. 22822, str. 11, Beograd.
  21. ↑ Delo, Red. (1977): Nagrade „Veselin Masleša“. Delo, God. XIX, br-. 92, str. 7, Ljubljana.
  22. ↑ Berberović Lj., Hadžiselimović R. (1976): Rječnik genetike. Svjetlost, Sarajevo; II. dopunjeno izdanje, 1986.
  23. ↑ Berberović Lj., Hadžiselimović R. (1977): Rječnik nauke o evoluciji. Svjetlost, Sarajevo.
  24. ↑ Hadžiselimović R. (1988): Uvod u teoriju antropogeneze. Univerzitetska knjiga Svjetlost, Sarajevo.
  25. ↑ Sofradžija A., Hadžiselimović R., Maslić E. (1989): Genotoksičnost pesticida. Svjetlost, Sarajevo.
  26. ↑ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo.
  27. ↑ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Univerzitetska knjiga, Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo.
  28. ↑ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo.
  29. ↑ Bajrović K., Jevrić–Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo.
  30. ↑ Adžiablahović S., Agramović Lj. (1984): Osnovi molekularne biologije i genetike. Republički zavod za unapređivanje školstva, Titograd.
  31. ↑ Berberović Lj. (1997): Bioantropologija – Odabrane uvodne teme. Svjetlost, Sarajevo.
  32. ↑ Borojević K. (986): Geni i populacija. Forum, Novi Sad.
  33. ↑ Diklić V., Kosanović M., Nikoliš J., Dukić S. (1997): Biologija sa humanom genetikom. Medicinska knjiga, Beograd.
  34. ↑ Dumanović J., Marinković D.,Denić M. (1965): Genetički rečnik. Naučna knjiga, Beograd.
  35. ↑ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Univerzitetska knjiga, Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo.
  36. ↑ Hadžiselimović R., Pojskić N.(2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo.
  37. ↑ Hasanbašić D. (2001): Osnovi biologije. Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
  38. ↑ Ivanović B. (1990): Morfološke osobine jugoslovenskih naroda. Odeljenje za etnologiju Filozofskog fakultata, Beograd.
  39. ↑ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena i medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo.
  40. ↑ Ivanović B. (1996): Antropologija – I. Antropomorfologija. Unireks, Podgorica.
  41. ↑ Jarebica Dž., Kurtović M. (1997): Oplemenjivanje voćaka i vinove loze – Opšti dio. Edis, Sarajevo.
  42. ↑ Kajba D., Ballian D. (2007): Šumarska genetika. Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu –Udžbenici Univerziteta u Sarajevu, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Zagreb – Sarajevo.
  43. ↑ Kozarov Gj. (1989): Genetika (Odabrana poglavlja). Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu, Niš.
  44. ↑ Lelo S., Lukić–Bilela L., Ur. (2012): Priručnik iz evolucije – Repetitorijum i radna sveska. Univerzitetska knjiga, Prirodno–matematički fakultet, Sarajevo.
  45. ↑ Marinković D., Tucić N., Kekić V. (1982): Genetika. Naučna knjiga, Beograd.
  46. ↑ Marjanović D., Primorac D. (2009): Molekularna forenzična genetika. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo.
  47. ↑ Međedović S. (2012): Genetika – Temelj molekularnog života.OFF-SET, Tuzla.
  48. ↑ Mužić I. (2008): Vjera Crkve bosanske – Krstjani i pagani u srednjovjekovnoj Bosni. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split.
  49. ↑ Primorac D. et al. (2008): Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuđu. Medicinska naklada, Zagreb.
  50. ↑ Sofradžija A., Hadžiselimović R., Maslić E. (1989): Genotoksičnost pesticida. Svjetlost, Sarajevo.
  51. ↑ Škrijelj R. (2002): Populacije riba neretvanskih jezera. Prirodno–matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
  52. ↑ Švob T. (1995): Milenijski mitovi mržnje – Biološka kritika rasizma. Durieux, Zagreb.
  53. ↑ Švob T. et al. (1990): Osnovi opće i humane genetike. Školska knjiga, Zagreb.
  54. ↑ Vlahović P. (1996): Čovek u vremenu i prostoru – Antropologija. Vuk Karadžić, Beograd.

Vanjske poveznice

  • Ingeb, ingeb.unsa.ba (boš.)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Rifat_Hadžiselimović&oldid=335082"