Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Međunarodni centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Međunarodni centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju
Trst

International Centre for Genetic Engineering and Biotechnology
Osnovni podaci
Država Italija
Ustanovljeno 3. veljače 1994.
Sjedište Trst
Broj zaposlenika ?
ravnatelj Arturo Falaschi
Mrežne stranice
[1]

Međunarodni centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (ICGEB) je središte razgranate mreže znanstveno-istraživačkih i naobrazbenih sjedišta UN namijenjenih razvitku istoimene djelatnosti u zemljama u razvoju. Osnovala ga je i promovirala Organizacija za industrijski razvitak Ujedinjenih naroda (UNIDO) kao centar izvrsnosti za istraživanje i uvježbavanje u području genetičkog inženjerstva i biotehnologije.

Pod rukovodstvom Artura Falaschija 3. veljače 1994. ICGEB je stekao status autonomne međunarodne organizacije, iako je i dalje u okviru sustava Ujedinjenih naroda.

Organizacijska i funkcijska struktura Centra postupno se je usavršavala i širila i danas djeluje u okviru triju sastavnica:

Povezuju i koordiniraju odgovarajuće aktivnosti u ukupno 40 država, odnosno toliko pripadajućih nacionalnih (državnih) ustanova (laboratorij) u zemljama u razvoju. Članovi ove asocijacije su države, koje prethodno, nakon aplikacije i odgovarajuće procedure, moraju svojiti Statut ICGEB–a. Do 2013., Statut je potpisalo 82 država, većina onih zemalja u razvoju, a od njih 62 trenutno su punopravni članovi Centra. Ostale imaju status „pridruženog centra“ (Affiliated Centre), a kandidati razinu "žarišne točke" (focal point). Jedna od članica je i Republika Hrvatska.

Statutne i komplementarne aktivnosti ICGEB osobito ostvaruje stvaranjem sljedećih aktivnosti:

  • realizacija dugoročnih međunarodnih istraživačkih projekata (3–4 godine);
  • doktoratski programi iz područja molekularne genetike i biotehnologije (u suradnji s Scuola Normale Superiore u Pisi (SNS) i Open University, UK ili drugim nacionalnim sveučilištima;
  • donacije za kratkoročne poslijedoktorske studije (najviše tri mjeseca);
  • dugoročne poslijedoktorske studije donacije (1-2 godine) za obuku istraživača kroz sudjelovanje u gorenavedenim istraživačkim programima;
  • niz teorijskih i praktičnih tečaja i konferencija o genetičkom inženjerstvu i biotehnologiji (u (Trstu, New Delhiju, Cape Townu i udruženi centri);
  • kolaborativni istraživački programi poduzeti u državama članicama uz novčarsku potporu ICGEB (dotacije);
  • znanstvene usluge zemljama članicama, uključujući isporuku sofisticiranih reagensa za znanstvena istraživanja i telematske mreže za analizu ljudskog genoma i ine druge bažne organizme.[1]

Također pogledajte

Izvori

Vanjske poveznice