| Indol Script error: No such module "Wikidata". | |||
|---|---|---|---|
 Strukturna formula molekule indola, koja pokazuje konvenciju o numeriranju za supstituentne skupine.
| |||
 | |||
| IUPAC nomenklatura | 1H-indol | ||
| Ostala imena | 2,3- benzopirol | ||
| Identifikacijski brojevi | |||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 117,151 g·mol−1 | ||
| Izgled | Bijela krutina | ||
| Gustoća |
1,1747 g/cm3 | ||
| Talište | Od 52 do 54 °C | ||
| Vrelište | Od 253 do 254 °C | ||
| Topljivost u vodi |
0,19 g/100 ml (20 °C) | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Indol (ind[igo] + lat. ol[eum]: ulje) ili benzopirol je heterociklički spoj sastavljen od benzenskoga i pirolskog prstena. Nastaje raspadanjem aminokiseline triptofana u probavnome traktu i ima ga u izmetinama. Nalazi se i u nekim eteričnim uljima (na primjer u jasminovu ulju), a služi u industriji mirisa i polazni je spoj za sintezu bojila i lijekova. Indolsku jezgru sadrži i niz drugih prirodnih organskih spojeva (indoli), na primjer skatol, serotonin, indoksil, indikan, indigo. [1]
Tetraklorizoindolinonski pigmenti
Podrobniji članak o temi: PigmentTetraklorizoindolinonski pigmenti kratko su vrijeme na tržištu. To su kondenzacijski produkti aromatskih diamina s tetrakloriranim izoindolinonom. Boja tih pigmenata ovisi o vrsti aromatskog dijela diamina i može biti različitih žutih, narančastih i crvenih nijansi. Ti pigmenti nisu osjetljivi prema otapalima niti skloni migraciji, a postojani su na svjetlu i prema djelovanju atmosferilija. Stoga se primjenjuje u mnogim lakovima za vanjsku upotrebu i u bojenju polimernih materijala. [2]