Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvatska stranka prava Bosne i Hercegovine

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Za stranku osnovanu 1991. vidi Hrvatska stranka prava (Bosna i Hercegovina)
Hrvatska stranka prava
  1. Preusmjeri Predložak:ClearBosne i Hercegovine

Hrvatska stranka prava BiH Đapić - dr. Jurišić
Znak HSP-a BiH
Znak HSP-a BiH
Predsjednik Stanko Primorac
Glavni tajnik Petar Milić
predsjednik Glavnog stana Berislav Elez
dopredsjednici Viktor Kvesić
  1. Preusmjeri Predložak:ClearLazo Raič
  2. Preusmjeri Predložak:ClearŽeljko Stipić
Osnivač Anto Đapić,
  1. Preusmjeri Predložak:ClearZvonko Jurišić
Osnovana 5. svibnja 2004.[1]
Izdvojena iz HSP (BiH)
Spojena s Hrvatski pravaški blok[2]
Sjedište Kneza Mihajla Viševića Humskog 3,
  1. Preusmjeri Predložak:ClearMostar, BiH
Država djelovanja Bosna i Hercegovina
Sestrinska stranka Hrvatska stranka prava
Podmladak Mladež HSP-a BiH
Ideologija neokonzervativizam[3]
Politički položaj desnica
Narodna skupština Republike Srpske
0 / 83
Službene boje     
Službena stranica

Hrvatska stranka prava Bosne i Hercegovine (do 2010. Hrvatska stranka prava BiH Đapić - dr. Jurišić) je politička stranka u Bosni i Hercegovini.

Osnovana je 2004. i postojala je pod imenom Hrvatska stranka prava Đapić - dr. Jurišić, paralelno s HSP-om BiH, sve dok se potonji nije ugasio 2010., kada je HSP Đapić - dr. Jurišić preuzeo ime stranke.

Nakon općih izbora 2010., HSP BiH je ušao u vlast na razini Federacije BiH, zbog čega je postao nepopularan među Hrvatima u Bosni i Hercegovini koji su iskazali masovnu podršku HDZ-u BiH i HDZ-u 1990 koji su bili preglasani od bošnjačkih političkih stranaka koje su uspostavile Vladu.

U dubokoj političkoj krizi došlo je do neslaganja unutar HSP-a BiH, što je ishodilo masovno napuštanje stranke na svim razinama vlasti, a uskoro su stranku napustili i ministri koji su ušli u federalnu Vladu.

Danas HSP BiH djeluje na novim temeljima, kao dio Hrvatskoga narodnog sabora.

Povijest

Od 2004. paralaleno su djelovale dvije stranke prava, Hrvatska stranka prava BiH i Hrvatska stranka prava Đapić - dr. Jurišić. Razlog tomu je bila nemogućnost registriranja pod već postojećim imenom. Takvo stanje bilo je sve do 2010.

Veći pomak za HSP BiH Đapić - dr. Jurišić dogodio se kada se stranka ujedinila s Hrvatskim pravaškim blokom u kolovozu 2005.

Opći izbori 2006.

Na općim izborima 2006. HSP Đapić-dr. Jurišić bio je u koaliciji s NHI-om u tzv. Koaliciji za jednakost. Ni jedan kandidat HSP-a nije ušao u Zastupnički dom PS BiH, dok je dobio jednog zastupnika u Zastupničkom domu PFBiH.

HSP je dobio jednog od 21 zastupnika u Županiji Posavskoj, dva od 30 zastupnika u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, četiri od 23 zastupnika u Županiji Zapadnohercegovačkoj te četiri od 25 zastupnika u Hercegbosanskoj županiji.

U veljači 2010. najavljuje se da su predsjednici triju hrvatskih stranaka, HSP-a BiH Đapić-dr. Jurišić Zvonko Jurišić, Hrvatske narodne zajednice Milenko Brkić i Hrvatskog zajedništva Herceg-Bosne Petar Milić u Mostaru potpisali sporazum o ujedinjavanju tih triju stranaka i da će ubuduće nastupati pod zajedničkim imenom - Hrvatska stranka prava (HSP BiH, HNZ, HZ H-B). Promjena naziva stranke u Hrvatsku stranku prava Bosne i Hercegovine donesena je 18. ožujka 2010. odlukom Općinskog suda u Mostaru.[1]

Izbori i Platformaška vlada u FBiH

Udruženi HSP BiH izašao je na opće izbore 2010. zajedno s HDZ-om 1990 u Hrvatskoj koaliciji. Na izborima HSP BiH je dobio po jednog zastupnika u Županijskoj skupštini Posavske (ŽP) i Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ), a tri u Zapadnohercegovačkoj (ŽZH) i Hercegbosanskoj županiji (HBŽ).

Na entitetskoj razini dobio je dva od 98 zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH i jednog u Domu naroda Parlamenta FBiH iz Županijske skupštine HBŽ-a. U Zastupnički dom PS BiH, samo je Zvonko Jurišić, predsjednik stranke, dobio mandat.

Živko Budimir, koji je na općim izborima 2010. izabran za zastupnika u Županijskoj skupštini Hercegovačko-neretvanske županije postao je predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine odlukom visokog predstavnika Valentina Inzka u ožujku 2011. nakon duže političke krize. HSP BiH je postao dio Vlade koju je činio zajedno sa SDP-om, SDA i NSRB-om. Od ukupno 16 ministarstava, HSP BiH je dobio dva, a njezin član, Budimir, postao je predsjednik Federacije BiH. Dvije hrvatske stranke koje su dobile oko 90% glasova Hrvata - HDZ BiH i HDZ 1990 nisu ušle u novu Vladu, pa je uskoro nastala i duža politička kriza koja će u buduće biti produbljena raskidom odnosa između SDP-a i SDA, dvije najveće stranke u Vladi zvanoj "Platforma".

Raskoli u stranci

Nakon ulaska u Vladu, došlo je do postepenog raspadanja HSP-a BiH jer ga napušta članstvo. Prvi veći prelazak dogodio se u kolovozu 2011. kada je HSP BiH napustilo četvero viosopozicioniranih dužnosnika iz Posavine: Jozo Blažević, zastupnik u Županijskoj skupštini; Ilija Blažević član Glavnog stana HSP-a BiH i Slavko Suhalj, općinski vijećnik iz Odžaka. Sva trojica su prešli u Hrvatsku stranku prava Herceg-Bosne, a ujedno je HSP BiH prestao biti parlamentarna stranka u Posavini.[4]

Nakon što nije uspio biti izabran za predsjednika stranke, Budimir je tražio ostavku predsjednika Jurišića koji je odbio odstupiti s čela stranke.[5] Zbog toga je u ožujku 2013. Budimir napustio HSP BiH[6] i u travnju iste godine osnovao vlastitu Stranku pravde i povjerenja (SPP). U SPP se učlanio dobar dio članstva HSP-a BiH i jedini zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, Željko Asić, koji je u novoj stranci dobio položaj potpredsjednika. Time je HSP BiH prestao biti parlamentarna stranka i na entitetskoj razini.[7] Također, sve podružnica HSP-a BiH u Tuzlanskoj županiji pridružile su se Budimiru.[8]

Podružnice HSP-a BiH u HBŽ-u zatražile su Jurišićevu ostavku 3. rujna 2013.[9] Dva dana poslije HSP BiH je raspustio županijska vijeća u HBŽ-u i ZHŽ-u.[10] Zastupnici općinskih vijeća u Zapadnohercegovačkoj županiji napustili su HSP BiH 11. rujna 2013. Istovremeno, članovi HSP-a BiH u Tomislavgradu, gdje je HSP BiH imao najjače uporište, tražili su odlazak Jurišića.[11] Perić i dvojica HSP-ovih ministara u Federalnoj Vladi, Ante Krajina i Vjekoslav Čamber (ujedno zastupnik u Županijskoj skupštini ZHŽ), napustili su HSP BiH 20. rujna 2013., te je tako HSP BiH prestao biti dio vlasti u entitetu.[12] Istovremeno, s Perićem je HSP BiH napustila i tomislavgradska podružnica kojoj je bio na čelu.[13]

HSP BiH je ostao i bez jedinog načelnika kada je načelnik Dobretića Neven Idžanović pristupio HDZ-u BiH 21. rujna 2014.[14]

Stranka je na općim izborima održanim u listopadu 2014. doživjela potpuni krah, te je ostala bez zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu Federacije BiH, a osovojila je dva zastupnička mjesta u Skupštinani Zapadnohercegovačke i jedno u Skupštini Hercegbosanske županije.

Nakon općih izbora 2014.

HSP BiH je na općim izborima održanima u listopadu 2014. doživio težak poraz. Ostao je bez zastupnika u Zastupničkom domu PS BiH i Zastupničkom domu PFBiH. Dobili su tri zastupnika u županijskim skupštinama, dva u Županiji Zapadnohercegovačkoj i jednog u Hercegbosanskoj županiji.[15]

U Republici Srpskoj, HSP BiH je nastupao zajedno na listi s bošnjačkim strankama u koaliciji Domovina Građanske koalicije Prvi mart.[16] U Narodnoj skupštini Republike Srpske, koalicija Domovina dobila je pet zastupnika,[17] od čega je HSP BiH dobio jednu zastupnicu, Ivanu Lovrić. Kasnije je u Skupštini u Vijeće naroda izabran Željko Stipić, kao hrvatski izaslanik.[18]

Od Petog sabora 2015.

HSP BiH je na Petom saboru u Čapljini 12. prosinca 2015. izmijenio vodstvo. Za predsjednika stranke izabran je raniji zamjenik predsjednika Stanko Primorac Ćane, a za predsjednika Glavnog stana izabran je Zvonko Jurišić. Za zamjenika predsjednika izabran je Berislav Elez, a za dopredsjednike izabrani su Viktor Kvesić, Lazo Raič i Željko Stipić. Također je izabrano 25 članova Glavnog stana, članovi Časnog suda i Nadzornog odbora HSP-a BiH.[19] Isti dan, HSP BiH je s HSP-om dr. Ante Starčević potpisao sporazum o suradnji. Sporazum su potpisali predsjednici stranaka Stanko Primorac Ćane i Ivan Tepeš.[20] Pojačanim djelovanjem hrvatske stranačke koalicije u BiH Hrvatski narodni sabor, HSP BiH također djeluje kao dio te koalicije od 2017. godine. Dodatno je osnažen ujedinjenjem s Hrvatskom strankom prava Herceg-Bosne u prosincu 2018., a očekuje se i daljnje pravaško okupljanje u BiH, što bi stranku konsolidiralo i politički stabiliziralo.

Uspjesi na izborima

Hrvatski član Predsjedništva BiH

izbori kandidat broj glasova % ishod
2006. Zvonko Jurišić 20 350 6,94% petoplasirani

Županijske skupštine u FBiH

županija broj zastupnika
2006. 2010. 2014. trenutno
Unsko-sanska
0 / 30
0 / 30
0 / 30
0 / 30
Posavska
1 / 21
1 / 21
0 / 21
0 / 21
Tuzlanska
0 / 35
0 / 35
0 / 35
0 / 35
Zeničko-dobojska
0 / 35
0 / 35
0 / 35
0 / 35
Bosansko-podrinjska
0 / 25
0 / 25
0 / 25
0 / 25
Srednjobosanska
0 / 30
0 / 30
0 / 30
0 / 30
Hercegovačko-neretvanska
2 / 30
1 / 30
0 / 30
0 / 30
Zapadnohercegovačka
4 / 23
3 / 23
2 / 23
1 / 23
Sarajevska
0 / 35
0 / 35
0 / 35
0 / 35
Hercegbosanska
4 / 25
3 / 25
1 / 25
1 / 25
ukupno
11 / 289
8 / 289
3 / 289
2 / 289

Srodni članci

Izvori

Citati
  1. 1,0 1,1 Izvještaj o reviziji godišnjeg finansijskog izvještaja za 2011. godinu Hrvatske stranke prava Bosne i Hercegovine (na bošnjačkom). Služba za reviziju financiranja političkih stranaka, Sarajevo, 15. travnja 2013. Pristupljeno 8. travnja 2014.
  2. D. Vukojević: Ujedinjenje pravaša u BiH. Slobodna Dalmacija, 8. kolovoza 2005. Pristupljeno 29. ožujka 2014.
  3. Povijest. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2012.. http://hsp-bih.ba/povijest.html Pristupljeno 7. rujna 2013. 
  4. Zoran Krešić: HSP BiH bez zastupnika u Posavini, trojica prešli u HSP HB. Večernji list, 2. kolovoza 2008. Pristupljeno 25. ožujka 2014.
  5. Zoran Krešić: Živko Budimir nikada neće biti predsjednik HSP-a BiH. Večernji list, 16. listopada 2012. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  6. Živko Budimir istupa iz HSP-a i osniva novu stranku. Večernji list, 7. ožujka 2013. Pristupljeno 25. ožujka 2014.
  7. Budimir: SPP neće imati ni protivnike ni neprijatelje već partnere. Bljesak, 13. travnja 2013. Pristupljeno 25. ožujka 2014.
  8. Sve podružnice u Tuzlanskoj županiji istupile iz HSP-a i prešle Budimiru. Poskok, 12. travnja 2013. Pristupljeno 25. ožujka 2014.
  9. Pravaši zatražili ostavku Zvonke Jurišića. Večernji list, 3. rujna 2013. Pristupljeno 25. ožujka 2014.
  10. HSP BiH raspustio županijska vijeća u ŽZH-u i HBŽ-u, Perić i Krajina napustili sjednicu. Republika, 5. rujna 2013. Pristupljeno 25. ožujka 2014.
  11. I danas HSP BiH napustila 4 općinska vijećnika u ZHŽ-u. Javno.ba, 11. rujna 2013. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
  12. Marija Medić Bošnjak: HSP više nema svoje ministre, Vlada FBiH bez hrvatskih stranki. Večernji list, 21. rujna 2013. Pristupljeno 25. ožujka 2014.
  13. Perić i ostali odlaze u HSP dr. Ante Starčević BiH - plan ujedinjenje pravaških opcija. Republika, 28. rujna 2013. Pristupljeno 25. ožujka 2014.
  14. HSP BiH ostao bez jedinog načelnika: Idžanović prešao u HDZ BiH. Portal Herceg-Bosna, 21. rujna 2014. Pristupljeno 22. rujna 2014.
  15. Analiza općih izbora u BiH: O pobjednicima, gubitnicima, brojevima mandata (na bošnjačkom). Radio Sarajevo, 28. listopada 2014. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  16. Koalicija Domovina mogla bi odlučivati o parlamentarnoj većini i novoj Vladi u RS-u (na bošnjačkom). Klix, 24. listopada 2014. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  17. Nihada Hasić: SNSD i SDA osvojili najviše mandata (na srpskom). Nezavisne novine, 27. listopada 2014. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  18. Osmančević: U koaliciji više nema mjesta za SDA (na srpskom). Nezavisne novine, 27. prosinca 2014. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  19. primorac-novi-predsjednik-hsp-a-bih-vratit-cu-snagu-desnici Stanko Primorac, novi predsjednik HSP-a BiH: Vratit ću snagu desnici. Republika, 12. prosinca 2015. Pristupljeno 16. prosinca 2015.
  20. Strateško partnerstvo: HSP AS i HSP BiH potpisale sporazum o suradnji. Nacional, 12. prosinca 2015. Pristupljeno 16. prosinca 2015.
Literatura i članci