Hamiltonov operator

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Hamilton)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hamiltonov operator , što se izgovara kao nabla, je u trodimenzionalnom Kartezijevom koordinatnom sustavu R3 s koordinatama (x, y, z) definiran operatorima parcijalnih derivacija

gdje su jedinični vektori usmjereni kao koordinatne osi sustava.[1][2][3]

Operator se često upotrebljava u fizici, u područjima od mehanike fluida do elektromagnetizma. Kada djeluje na skalarna polja, njime se dobije gradijent. Kada se zdesna skalarno množi s vektorskim poljem dobije se divergencija tog polja. Kada se zdesna vektorski množi s vektorskim poljem, dobije se rotacija polja. Hamiltonov operator skalarno pomnožen samim sobom daje Laplaceov operator za skalarna polja .[1]

Definicija se može poopćiti i na n-dimenzionalni Euklidski prostor Rn. U Kartezijevom koordinatnom sustavu s koordinatama (x1, x2, ..., xn), operator se definira kao

gdje su jedinični vektori u tom prostoru.

U Einsteinovoj notaciji, gdje se po ponovljenim indeksima provodi zbrajanje, ta se definicija može kraće napisati kao

.

Izvori

  1. 1,0 1,1 Eric W. Weisstein. Nabla ID: eric_w_weisstein-nabla.
  2. . VEKTORSKA ANALIZA ID: vektorska_analiza.
  3. . The Feynman Lectures on Physics Vol. II Ch. 2: Differential Calculus of Vector Fields ID: the_feynman_lectures_on_physics_vol_ii_ch_2_differential_calculus_of_vector_fields.