Halid ibn Valid

Halid ibn Valid (arap. خالد بن الوليد‎; 592. – 642.), jedan od Muhamedovih pratitelja i arapski vojskovođa koji se proslavio uspješnim ratovima protiv Bizanta i Sasanidskog Perzijskog Carstva. Pod njegovim se zapovjedništvom stanovništvo Arapskog poluotoka po prvi put u povijesti ujedinilo pod zajedničku političku upravu kalifata, nakon čega je počelo njegovo širenje prema Levantu i Mezopotamiji. Zahvaljujući njegovom izuzetnom ratnom umijeću koje je uključivalo korištenje pokretnih trupa i lake konjice, između 632. i 636. godine Halid ibn Valid pobijedio je neprijateljske arapske, bizantske i perzijske vojske i osigurao prevlast nad Sirijom i zapadnom Mezopotamijom. Halid ibn Velid je ostao neporažen u više od 100 bitaka^[1], a neke od njegovih pobjeda uključuju; bitka kod Akrabe (protiv suparničkih Arapa), bitka kod Valadže i bitka kod Ulaisa (obje protiv perzijskih snaga), bitka kod Firaza (protiv združenih bizantijsko-perzijskih vojski), bitka na Jarmuku (protiv bizantijske vojske). Godine 638. na vrhuncu vojne karijere, biva razriješen dužnosti od Kalife i četiri godine kasnije umire u sirijskom gradu Homsu gdje je i pokopan.

Poveznice

Akram, Agha Ibrahim (2004.) The Sword of Allah: Khalid bin al-Waleed – His Life and Campaigns.

Haykal, Muḥammad Ḥusayn (1990.) Al-Faruq, 'Umar.

Kaegi, Walter Emil (1995.) Byzantium and the Early Islamic Conquests.

Malik, S. K. (1968.) Khalid bin Walid: the general of Islam: a study in Khalid's generalship.

Morony, Michael G. (2005.) Iraq After the Muslim Conquest.

Nicolle, David (2009.) The Great Islamic Conquests AD 632–750.

Nicolle, David (1994.) Yarmuk 636 A.D.: The Muslim Conquest of Syria.