Pravedni kalifi

Pravedni kalifi (Arapski الخلفاء الراشدون Transkr. Hulefau-rašidun) je termin koji se koristi u sunitskom islamu da označi četvoricu kalifa koji su vladali nakon smrti Muhameda. To su (poredani po periodu vladavine):

• Ebu-Bekr
• Omer ibn el-Hattab
• Osman ibn Affan
• Alija ibn Ebu-Talib

Osim ovog naziva, koriste se i nazivi: "Ispravni kalifi" i "Rašidun". Oni su zvani tako jer su bili model muslimanskih vođa po viđenju Sunita. Ovo je bila opće prihvaćena terminologija u svijetu jer je sunitsko shvaćanje islama dominantno shvaćanje. Šijiti smatraju da su prva trojica uzurpirali vlast, po njima prvog ispravnog kalifa, Alije r.a..

Svi su bili ashabi Muhameda i njegovi rođaci. Kćeri Ebu-Bekra i Omera su bile udate za Muhameda, a tri njegove kćerke su bile udane za Osmana i Aliju. Također spadaju u grupaciju od 10 ashaba za koje je Muhamed rekao da im je Alah (Bog) obećao Dženet (Raj) za vrijeme njihovog života.

Tokom vladavine ove četvorice kalifa osvojena su brojna područja i kalifat je nekoliko puta povećan.

Šiitsko shvaćanje

Po šiitskom shvaćanju islama prvi kalif je trebao biti Alija, jer vjeruju da je Alah naredio Muhamedu da odabere Aliju za prvog kalifa.

Manjinska shvaćanja

Neki uključuju i Hasana ibn Alija, sina Alije kao petog pravednog kalifa, dok neki čak i ne smatraju da je on uopće bio kalif u pravom smislu. Šiiti smatraju da je on drugi imam.

Po haridžijskom shvaćanju, jedino Ebu-Bekr i Omer pripadaju "pravednim kalifima".

Vanjske poveznice

• Povijest islamskog svijeta Vidi poglavlje: Političari, državnici, halife, dinastije
• Uvjeti koje treba ispunjavati kalif
• Šiitsko viđenje nasljednika Poslanika Muhameda