Bjeloglavi orao | |
---|---|
Bjeloglavi orao u dolini Skagit (Washington, SAD) | |
Status zaštite | |
Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Aves |
Red: | Accipitriformes |
Porodica: | Accipitridae Vieillot, 1816. |
Rod: | Haliaeetus |
Vrsta: | H. leucocephalus |
Dvojno ime | |
Haliaeetus leucocephalus (Linné, 1766.) | |
Raspon | |
Rasprostiranje bjeloglavog orla tamno crveno: gnijezdilišta svijetlo crveno: ljetnje gnijezdilište ružićasto: zimsko boravište svijetlo ružićasto: tijekom selidbe | |
Potporodice | |
* H. l. leucocephalus – Južni bjeloglavi orao
|
Bjeloglavi orao (lat. Haliaeetus leucocephalus) je ptica grabljivica iz Sjeverne Amerike, poznata još kao nacionalna ptica i simbol Sjedinjenih Američkih Država. Područje koje nastanjuje se proteže većim dijelom Kanade i Aljaske, SAD-a i sjevernog Meksika. Nalazi se u blizini velikih voda koje su bogate hranom i visokim drvećem koje koristi za izradu gnijezda. Vrsta je koncem 20. stoljeća bila na rubu istrebljenja, ali sada ima stabilnu populaciju tako da je uklonjena s popisa ugroženih vrsta u Sjedinjenim Američkim Državama.
Opis
Perje odrasle ptice je smeđe boje osim glave i repa koji su prekriveni bijelim perjem. Kljun i noge su svijetlo žuti, a rep je srednje duljine. Bjeloglavi orao spada u krupne ptice. Dužina tijela odrasle jedinke je 70 - 102 centimetra, raspon krila je do 2,44 metra, i teži od 2,5 do 7 kilograma. Ženka je za 25 % veća od mužjaka.[1] Najveće su ptice na Aljasci gdje krupna ženka može težiti preko 7,5 kg, i ima raspon krila od 2,4 metra. Glasanje bjeloglavog orla: [1]. Njegova ishrana se sastoji uglavnom od ribe. Ptica je spolno zrela s 4-5 godina života. Životni vijek im je u prosjeku 20 godina, ali u zarobljeništvu može živjeti i nešto dulje.[2]
Stanište, ishrana, razmnožavanje
Bjeloglavi orao pravi najveće ptičje gnijezdo u Sjevernoj Americi, do 4 metara dubine, 2,5 metara širine i dostiže težinu od 1 tone. Par se vraća uvijek u isto gnijezdo koje nadograđuje svake godine. Na Floridi je zabilježeno gnijezdo dubine 6,1 metar, 2,9 metara širine i 2,7 tona težine.[3] Ženka snese 1 do 3 jaja, na kojim naizmjenično leže oba roditelja. Dok je jedna ptica na jajima druga je u potrazi za hranom. Jaja su u prosjeku duga 73 milimetra i imaju obim od oko 55 milimetara.[4]
Vrste
Bjeloglavi orao pripada rodu Haliaeetus (latinski od starogrčkog haliaetos), tzv. "morskih orlova", ali se samo morski orlovi koji imaju bijelo perje na glavi i repu nazivaju "bjeloglavima", tj. leucocephalus (lat. od starogrčkog λευκος (leukos) - bijelo, i εφαλη, kefale - glava).[5] Razlikuje se dvije takve podvrste:
- H. l. leucocephalus (Linné, 1766.) je glavna podvrsta koja obitava južnije od paralele od 38°, koja obitava na jugu SAD-a i u meksičkoj državi Baja California.
- H. l. washingtoniensis (Audubon, 1827.), sinonima H. l. alascanus (Townsend, 1897.), je rasprostranjenija sjeverna podrvsta koja naseljava sjever SAD-a, Kanadu i Aljasku, s iznimkom populacije na rtu Hatteras, Sjeverna Karolina.[6]
Izvori
- ↑ J. del Hoyo, A. Elliott i J. Sargatal, Handbook of the Birds of the World Vol. 2., 1994., Lynx Edicions, Barcelona ISBN 84-87334-15-6.
- ↑ C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2, 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6
- ↑ L. Erickson, Bald Eagle, About Bald Eagle Nests (Arhivirano 30. kolovoza 2012.), Journey North 2007.
- ↑ John K. Terres, The Audubon Society Encyclopedia of North American Birds, New York, Knopf, str. 477. ISBN 0394466519.
- ↑ Henry George Liddell i Robert Scott, A Greek-English Lexicon, 1980., United Kingdom: Oxford University Press, ISBN 0-19-910207-4.
- ↑ N. L. Brown, Bald Eagle Haliaeetus leucocephalus, Endangered Species Recovery Program (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2012.
Vanjske poveznice
- The National Eagle Center (engl.)
- American Bald Eagle Foundation (engl.)
- American Bald Eagle Information (engl.)
- Informacije i fotografije bjeloglavih orlova
- Video bjeloglavih orlova (Arhivirano 22. ožujka 2016.) na Internet Bird Collection