Grobni kompleksi Xiongnu plemstva
| Grobni kompleksi Xiongnu plemstva | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| Grobni kompleksi Xiongnu plemstva | |
 Mongolija
| |
| Godina uvrštenja: | 2026. (48. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturna baština |
| Mjerilo: | (iii) |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | {{{poveznica}}} UNESCO |
Grobni kompleksi Xiongnu plemstva je naziv za nekropole plemstva naroda Xiongnu za kojeg se vjeruje da su izravni pretci Huna. Među brojnim arheološkim ostacima pronađenim diljem nekadašnjeg prostranstva Xiongnu carstva, njihova groblja pružaju važan uvid u hunsku kulturu. Zato je osam najbolje sačuvanih grobnica upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2026. godine.[1]
| Lua error in Modul:Location_map/multi at line 27: Unable to find the specified location map definition: "Module:Location map/data/Mongolija" does not exist. |
Povijest
Xiongnu, drevni prethodnici konfederacije euroazijskih nomadskih naroda, uspostavili su moćno carstvo između 3. stoljeća prije Krista i 2. stoljeća koje je na kraju zauzelo golemo područje sa središtem u današnjoj Mongoliji (od od Žute rijeke na jugu do Bajkalskog jezera na sjeveru, te od Mandžurije na istoku do Altajskog gorja na zapadu.[2]
U 2. stoljeću pr. Kr. porazili su i u progonstvo natjerali dotada dominantni narod Yuezhi, te postali gospodarima stepa na sjeveru današnje Kine. Također su bili aktivni u južnom Sibiru, zapadnoj Mandžuriji i suvremenim kineskim pokrajinama Unutarnja Mongolija, Gansu i Xinjiang. Ta nomadska plemena su se smatrala toliko opasnima da je dinastija Qin otpočela izgradnju Velikog zida kako bi zaštitila Kinu od njihovih napadaja. Odnosi Xiongnua i ranih kineskih dinastija su bili složeni, od čestih vojnih sukoba i intriga, preko složenih sustava plaćanja danka, trgovine i bračnih saveza s Kinezima. Na prijelazu tisućljeća Huni su se podijelili na dva dijela, sjeverni i južni , pri čemu je jug podredio dinastiju Han, dok su sjeverni Huni živjeli samostalno i borili se međusobno. Južni su surađivali s Han Kinezima i kontrolirali čvorišta duž glavnih dijelova stepske rute Puta svile.[1] Oko 155. godine poslije Krista, sjeverne Xiongnu je potpuno uništio i pokorio narod Xianbei.[3] Otprilike u to vrijeme se javljaju izvješća o Hunima koji žive uz Kaspijsko jezero.
Dok su Sjeverni Xiongnu na kraju nestali, Južni Xiongnu zadržali su svoju plemensku pripadnost i političku organizaciju, čak i nakon što ih je Istočni Han prisilno preselio u sjevernu Kinu. Nakon pada dinastije Han, čak su igrali aktivnu ulogu u kineskoj politici. Tijekom razdoblja Šesnaest kraljevstava (304. – 439.), članovi aristokracije Južnih Xiongnu "Liu" osnovali su ili vladali nekoliko kraljevstava, uključujući Bivši Zhao (također poznat kao Han Zhao), Kraljevstvo Xia i Sjeverni Liang.
Arheološka istraživanja
Ruski antropolog Julian Talko-Grintsevič bio je prvi, između 1896. i 1902., koji je proveo iskapanja grobnica Xiongnua. Dvadesetih godina 20. stoljeća, Pjotr Kozlov nadzirao je iskapanja kraljevskih grobnica na groblju Noyon-Ula u sjevernoj Mongoliji iz oko prvog stoljeća. Druga nalazišta Xiongnua, poput kulture Ordos, iskopana su u Unutarnjoj Mongoliji. Sinolog Otto Meyenchen-Helfen smatrao je kako prikazi Xiongnua iz Transbajkala i Ordosa uglavnom prikazuju pojedince sa zapadnoeuroazijskim obilježjima. Jaroslav Lebedinski sugerirao je kako bi te prikaze u regiji Ordos trebalo povezati sa Skitima.[4]
Odlike
Postoji više od 600 plemićkih grobnica koje još nisu iskopane, a značajan dio njih nije opljačkan ni u antici ni u današnje vrijeme. Glavne grobove (kurgane), značajne po svojoj znatnoj veličini i dubini, prate satelitski grobovi označeni malim prstenastim humcima na površini, kao i žrtvene građevine koje se sastoje od poravnanja uparenog kamenja. Grobnice hunhunskog plemstva ističu inženjerske i organizacijske vještine ove pretežno nomadske kulture. Širok raspon artefakata pronađenih u grobnicama, uključujući konjsku opremu i kočije, kao i oružje, alate i hranu za zagrobni život, pruža uvid u hunhunski način života i društvenu strukturu.[1] Slike pronađene u iskapanjima Noinu-Ule pokazuju da su Xiongnui kineska umjetnost utjecale jedna na drugu. Zaštićena nalazišta pokazuju važan skup opipljivih ostataka ljudske baštine, uključujući kinesku (Han) i korejsku (Nangnang) baštinu isprepletenu s temeljnim nomadskim tradicijama. Oni predstavljaju ekonomske, kulturne, političke i vjerske interakcije između istočnog i zapadnog svijeta između 3. stoljeća prije Krista i 2. stoljeća poslije Krista.
- Prilozi iz grobova Xiongnu plemstva
-
Rekonstrukcija Xiongnu poglavice iz Noin-Ula
-
Tapiserija iz grobnice Noin-Ula
-
Noin-Ula tepih s prikazom soba, 1. st. pr. Kr.
-
Noin-Ula konjanik, 1. st.
-
Xiongnu luk
-
Zlatni pastuh s orlovom glavom, 4.-3. st. pr. Kr.
-
Zlatna kopča s prikazom borbe životinja, 2. st., Stockholm
Poveznice
Izvori
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Grobni kompleksi Xiongnu plemstva]] |
- Tei Hatakeyama, Tumuli i jelenje kamenje u Shiebar-kulu u Xinjiangu, Kina, arhivirano 24. rujna 2015. (eng.)
| ||||||||||||||||||||
.jpg){kind=link}
_%D0%9D%D0%BE%D0%B8%D0%BD-%D0%A3%D0%BB%D1%8C%D1%81%D0%BA%D0%B0%D1%8F_%D0%BD%D0%B0%D1%85%D0%BE%D0%B4%D0%BA%D0%B0_%D0%BA%D1%83%D1%80%D0%B3%D0%B0%D0%BD%D0%B5_1924.JPG){kind=link}
.jpg){kind=link}
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Grobni kompleksi plemstva Xiongnu na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 16. kolovoza 2026.
- ↑ Nicola Di Cosmo, Ancient China and its Enemies: The Rise of Nomadic Power in East Asian History, Cambridge University Press, 2004., str. 186.
- ↑ René Grousset, The Empire of the Steppes, Attila, Genghis-Khan, Tamerlane, 4. izd., Éditions Payot, Pariz, 1965., 620 str.
- ↑ Jaroslav Lebedinski, Les nomades, Éditions Errance, 2007., str. 125. ISBN 978-2-87772-346-6