Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Gospodarski sporazum

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Gospodarski sporazum (srpski: Економски споразум), sporazum potpisan 2. prosinca 1994. između Republike Hrvatske i tzv. Republike Srpske Krajine. Sporazum je u Zagrebu potpisao Hrvoje Šarinić u ime hrvatske strane, a nekoliko sati kasnije u Kninu predsjednik vlade tzv. RSK Borislav Mikelić. Sporazum su potpisali i supresjedatelji Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji David Owen i Thorvald Stoltenberg, predstavnici UNPROFOR-a i Promatračke misije Europske unije u bivšoj Jugoslaviji, a kao svjedoci i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith i ruski veleposlanik u Hrvatskoj Leonid Keresteđijanc.[1]

Razlozi

U skladu sa sporazumom o normalizaciji gospodarskih odnosa trebalo je obnoviti i pustiti u pogon veći broj vodovodnih sustava u Dalmaciji, Lici, na Baniji i u zapadnoj Slavoniji. Trebalo je osposobiti i veći broj visokonaponskih dalekovoda između slobodnih dijelova Hrvatske i područja pod srpskim nadzorom. U Ernestinovu pokraj Osijeka zajednički je trebalo izgraditi novu transformatorsku postaju. Hrvatska je srpskoj strani trebala isporučiti polove rotora hidroelektrane Obrovac. Ti su dijelovi bili na popravku u zagrebačkoj tvornici "Končar", a u vrijeme sklapanja sporazuma nalazili su se u Rijeci. Polovi su trebali biti vraćeni u hidroelektranu Obrovac čim supresjedatelji Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji proglase da je autocesta Zagreb-Beograd otvorena i da se rabi u skladu sa Sporazumom. Bitan dio sporazuma odnosio se na otvaranje autoceste Zagreb-Beograd, koja je dijelom prolazila kroz dio zapadne i istočne Slavonije pod srpskim nadzorom. UNPROFOR je imao pravo nadzora na zaštićenim područjima "Zapad" i "Istok", u svrhu osiguravanja sigurnosti prometa, u čemu mu je trebala pomoći srpska milicija. Sporazumom je dogovoreno i otvaranje Jadranskog naftovoda najprije kroz UN-ovo zaštićeno područje "Sjever".

Realizacija

Prvi korak u provedbi Gospodarskog sporazuma bio je otvaranje autoceste kroz Srpsku oblast Zapadna Slavonija, što je učinjeno 21. prosinca 1994. godine.[2][3] Trajalo je i osnivanje milicijske stanice u Okučanima koja se trebala brinuti za nadzor prometa na autocesti koji je prolazio kroz srpski dio zapadne Slavonije.[4] Vlada RSK je na sjednici održanoj 21. i 22. siječnja 1995. zaključila da je "Štab za otvaranje autoputa" ispunio postavljene zadatke. Početkom 1995. srpska strana primila je polove hidroelektrane Obrovac, a istodobno je radila na popravku i otvaranju dijela Jadranskog naftovoda Omišalj (otok Krk) - Rafinerija Sisak, na dijelu koji je prolazio kroz RSK. U Sisak je krajem siječnja 1995. godine stigla nafta, koja je iz Omišlja poslana ponovno otvorenim Jadranskim naftovodom. INA je iz Rafinerije Sisak preko UN-a srpskoj strani isporučila određene količine goriva, a na srpskoj strani se radilo i na otvaranju dalekovoda.[5] Početkom veljače hrvatski i srpski predstavnici obišli su dijelove pruge Zagreb-Beograd na području zapadne Slavonije pod srpskim nadzorom, u sklopu priprema za njeno puštanje u promet najavljeno za travanj.[6] Obavljeni su i prvi radovi na razminiranju te pruge.[7]

5. kolovoza 1995. Hrvatska će osloboditi okupirane dijelove ozemlja i tzv. RSK prestat će postojati.

Povezani članci

Izvori

  • Barić, N: Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.
  1. "Potpisan sporazum o gospodarskim pitanjima", Vjesnik (Zagreb), 3. prosinca 1994., 1.-3.
  2. A.M., "Otvorena autocesta Zagreb-Lipovac", Vjesnik (Zagreb), 22. prosinca 1994.
  3. Jovo VLAJKOVIĆ, "Skliska trasa autoputa", Krajina magazin (Knin), br. 2, januar 1995., 5.-7.
  4. RSK, Vlada, Zapisnik s 26. sjednice Vlade RSK održane 1. prosinca 1994. godine u zgradi Vlade u Kninu, HIC.
  5. "Uskoro i vodovod" (26. januar 1995.), vijesti dopisnika TANJUG-a iz Dvora na Uni
  6. "Otvaranje pruge za dva meseca" (2. februar 1995.), vijesti dopisnika TANJUG-a iz Dvora na Uni
  7. "Počelo uklanjanje mina", Vjesnik (Zagreb), 7. veljače 1995., 1.