Toggle menu
308,8 tis.
63
18
565,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Gojko Borić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Gojko Borić (Podgora, 29. rujna 1932.), hrvatski je novinar, publicist i prevoditelj.

Životopis

Gojko Borić rodio se je u Podgori 1932. godine. Pučku školu završio u rodnom mjestu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata morao s obitelji, u studenome 1942. godine, pobjeći najprije u Italiju, a kasnije u Egipat (izbjeglički logor El Shatt kod Sueza). Nakon povratka u Jugoslaviju nastavio je gimnazijsko školovanje u Makarskoj i Zagrebu. Srednju tehničku građevinsku školu pohađao je u Splitu. Skupa s nekoliko istomišljenika sudjelovao je u Splitu u pokušaju izdavanja neovisnog časopisa mladih intelektualaca kršćanske orijentacije (1950.) pod nazivom Kritika, ali UDB-a je nasilno spriječila izlazak časopisa.

Emigracija

Nakon toga Borić s još trojicom istomišljenika 1954. godine bježi preko Karavanki u Austriju. U Grazu je pokušao studirati arhitekturu. Godinu dana bio je na studiju španjolskog jezika u Madridu. Već kao mladi emigrant u Austriji počinje surađivati s književnim kritikama i kasnije političkim raščlambama u Hrvatskoj reviji (Buenos Aires). U Madridu je objavio prve radove u Hrvatskoj Državi (tadašnji gl. urednik Luka Brajnović, kasnije poznati španjolski profesor publicistike na Sveučilištu u Pamploni). Iz Španjolske odlazi ponovno u Austriju i onda u Njemačku (1962.) gdje konačno dobiva zaposlenje u njemačkoj međunarodnoj RTV postaji Deutsche Welle (Köln). Tu je djelovao kao prevoditelj, spiker, reporter, komentator, urednik i na kraju 35. godišnjeg rada kao ravnatelj Hrvatske redakcije.

Paralelno s djelovanjem kao njemački novinar (piše u stručnom časopisu za istočna pitanja Osteuropa, Aachen) surađuje u hrvatskim emigrantskim publikacijama Nova Hrvatska (London), Poruka slobodne Hrvatske (London) i Kroatische Berichte (Koblenz), čiji je bio i suosnivač. Prevodio je njemačku poeziju na hrvatski (Hrvatska revija, Mogućnosti, Split i Republika, Zagreb). Sudjelovao je na Simpoziju hrvatskih emigrantskih intelektualaca u Švicarskoj. Nakon osamostaljenja Hrvatske počinje pisati političke analize u Vjesniku i postaje stalni dopisnik Slobodne Dalmacije iz Bonna. U tim novinama izlazi desetak godina njegova kolumna "S inozemnog vidikovca". Knjigu istoga naslova s odabranim člancima iz vremena emigracije i kasnije objavila je Erasmus Naklada, Zagreb, god. 1995. Surađuje i u drugim hrvatskim publikacijama s političkim analizama i književnim osvrtima, primjerice u Vijencu, Hrvatskoj reviji i Mostu - The Brodge. Stalni je suradnik tjednika Hrvatski tjednik (Zadar).

Djela

  • S inozemnog vidikovca, Erasmus Naklada, Zagreb, 1995. ISBN 953-6132-16-8
  • Hrvat izvan domovine: sjećanja političkog emigranta, Naklada Pavičić, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-6308-74-3
  • Kroatischer Unabhängigkeitskampf: berechtigt und gerecht. Sieben Antworten auf Ulrich Schillers "Buch Deutschland und 'seine' Kroaten", (Hrvatska borba za neovisnost: opravdana i pravedna. Sedam odgovora na knjigu Ulricha Schillera "Njemačka i 'njezini' Hrvati"), Hrvat­ski svjet­ski kon­gres u Nje­mač­koj, Köln, Zagreb, Split, München, Stockholm, Düsseldorf, 2011. ISBN 978-953-7167-37-0, (urednik)[1][2]

Izvori

  1. Hrvatska znanstvena bibliografija: Pregled bibliografske jedinice broj: 510473, pristupljeno 27. kolovoza 2015.
  2. Knjigom na knjigu protiv laži, Hrvatski list, 9. veljače 2012., hkz-kkv.ch, 1. ožujka 2012., pristupljeno 27. kolovoza 2015.