Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Franjo Wölfl

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Franjo Wölfl
Datoteka:Wölfl.jpg

Osobni podatci
Puno ime Franjo Wölfl
Nadimak Mara
Rođenje 18. svibnja 1918.
Smrt 8. srpnja 1987.
Mlađi uzrasti
?? - 1938. HŠK Concordia Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1935.1937.
1938.1945.
1945.1953.
SK Viktoria Plzeň
HŠK Građanski Zagreb
NK Dinamo Zagreb


0304 00(79)[1]
Reprezentativna karijera
1938.1941.
1940.
1940.
1941.1944.
1946.1951.
Jugoslavija
Jugoslavija (B)
Hrvatska
Hrvatska
Jugoslavija
0004 000(3)
0001 000(1)
0004 000(1)
0018 00(13)
0008 000(3)
Trenerska karijera

1954.
1956.
NK Dinamo Zagreb
Jugoslavija
Hrvatska
Osvojena odličja
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Olimpijske igre
srebro London 1948. Jugoslavija
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Franjo "Mara" Wölfl (Zagreb, 18. svibnja 1918. - Zagreb, 8. srpnja 1987.), hrvatski nogometaš, reprezentativac i izbornik.

Igračka karijera

Klupska karijera

Bio je najprije vezni igrač, a potom napadač, popularan pod nadimkom "Mara". Nastupao je za češki klub SK Viktoria Plzeň (današnji FC Viktoria Plzeň), a proslavio se kao igrač proslavljenog zagrebačkog kluba HŠK Građanski, koji je poslije rata nastavio djelovanje pod imenom NK Dinamo Zagreb.

Bio je s Građanskim prvak Jugoslavije (1940.) te prvak Hrvatske (1943.), a s Dinamom prvak Jugoslavije (1948.) i osvajač Pehara Središnjeg nogometnog saveza (1951.)

Tri puta bio je najbolji strijelac lige (1943., 1947. i 1948.).

Statistika u Dinamu [2]
Natjecanja Nastupi Zgodici
Prvenstva 225 216
Kupovi 30 44
Europska natjecanja 6 0
Ukupno 261 260
Nastupao od do
1937. 1953.

Reprezentativna karijera

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je od 1940. do 1944. 14 susreta, a zadnji nastup je imao 9. travnja 1944. u Zagrebu protiv Slovačke (7-3).

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 12 utakmica i polučio 6 zgoditaka. Debitirao je u državnom sastavu 25. rujna 1938. u Varšavi protiv Poljske (4-4) i polučio dva zgoditka. Zadnji nastup imao je 6. svibnja 1951. u Milanu protiv Italije (0-0).[3] Jednom je nastupio i za B–sastav Jugoslavije (31. ožujka 1940. u Beogradu) protiv Rumunjske (1-0) i polučio taj jedini zgoditak. Dobitnik je srebrene olimpijske kolajne u Londonu 1948. Za gradsku reprezentaciju Zagreba odigrao 22 utakmice (1938.1951.).

Trenerska karijera

Bio je dio izborničke komisije zajedno s Brunom Kneževićem i Leom Lemešićem koji su vodili hrvatsku reprezentaciju koja je pobijedila Indoneziju (5:2). Bila je to jedina međunarodna utakmica koju je hrvatska reprezentacija odigrala u vrijeme dok je bila sastavni dio Jugoslavije.

Bio je i trener te dužnosnik u Dinamu i član izborničke komisije, koja je pripremala jugoslavensku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u nogometu - Švicarska 1954.

Nagrade

Dobitnik je posebne zlatne plakete NSJ.

Izvori