Domoljublje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Domoljublje ili patriotizam (iz starogrčkog πατρίς; patris, otac; lat. patria, domovina) označava emocionalnu privrženost svome narodu.

Osim toga se koristi i pojam domoljublja ili ponosa na vlastiti narod i može biti temeljen na vrlo različitim karakteristikama ili aspektima naroda, kao što je jezik, kultura, politika, povijest ili šport.

Domoljublje se općenito od nacionalizma i šovinizma razlikuje po tome što se domoljub identificira sa svojom zemljom i svojim narodom bez vrijeđanja ili omalovažavanja drugih naroda.

U Srednjoj Europi domoljublje se razvilo iz liberalizma i nacionalizma srednjeg sloja koji je u borbi protiv feudalizma pokušavao stvoriti nacionalnu državu.

Nakon francuske revolucije u godini 1789. domoljublje se u većini europskih država nastavilo razvijati te je prestalo biti samo pitanje intelektualnih elita.

Danas se domoljublje u većini zemalja podrazumijeva kao pozitivno konotiran pojam.

Hrvatsko domoljublje u Jugoslaviji

Za vrijeme postojanja jugoslavenske države javno isticanje hrvatskoga domoljublja bilo je razlog za uhićenje, saslušanja, zlostavljanja policije ili UDBE. Pjevanje pjesama poput Ustani bane, Vila Velebita ili Zrinsko-Frankopansku pjesmu bilo je zabranjeno.[1]

Unutarnje poveznice

Izvori

  1. Bogdanić, Siniša (17. siječnja 2014.). UDBA je preživljavala izmišljajući neprijatelje ID: bogdanic-udba_je_prezivljavala_izmisljajuci_neprijatelje.