Dominik Savio
| Dominik Savio | |
|---|---|
 Sveti Dominik Savio, zaštitnik omladine
| |
| Rođen | 2. travnja 1842. San Giovanni, Riva |
| Preminuo | 9. ožujka 1857. Mondonio, Italija |
| Proglašen slugom Božjim | 1908. |
| Beatificiran | 5. ožujka 1950. |
| Kanoniziran | 12. lipnja 1954. |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
| Spomendan | 6. svibnja |
| Simboli | knjiga, đačko odijelo, križ |
| Zaštitnik | đaci, ministranti, učenici, nevino optuženi, majke u blagoslovljenom stanju |
| Zaštitnik gradova, krajeva i država | Italija |
| Zaštitnik zanimanja | prosvjeta, glazba |
| Svetišta | Bazilika Marije Pomoćnice, Torino |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Dominik Savio (San Giovanni, Riva, 2. travnja 1842. − Mondonio, 9. ožujka 1857.) je kršćanski svetac.
Životopis
Rodio se je u Italiji 1842. godine. Od ranog je djetinjstva iskazivao veliku pobožnost. Još kao četverogodišnjeg dječaka mati ga je zatekla kako se u jednom kutu moli pognute glave i sklopljenih ruku, kako se pokazalo, duboko iz srca. S pet godina postao je ministrantom. Pričestio se je sa sedam godina.
Za boravka u školi učinio je djelo zbog čega ga se uzima za zaštitnika nepravedno optuženih. To je bilo kad su jedne zime dvojica dječaka napunila školsku peć snijegom i gnjojivom. Ta su dvojica učitelju optužila Dominika za to. Bio je kažnjen pred cijelim razredom, no Dominik nije rekao tko su pravi krivci. Poslije se doznalo što je bila istina. Kad je svećenik-učitelj Savia pitao zašto nije rekao da je nevin, izjavio je da je "nasljedovao našeg Gospodina koji je šutio dok su ga optuživali i razapinjali."
Kao dvanaestogodišnjak 1854. pošao je u školu koju je vodio sveti Ivan Bosco. Ondje se iskazao velikom pobožnošću, a Ivan Bosco je odmah u njemu prepoznao velikog vjernika. Savio je u Boscovom oratoriju nakon samo tri godine boravka ostavio neizbrisiv trag i podigao je ugled don Boscova odgojnog sustava. [1]
Devet mjeseci prije nego je umro utemeljio je društvance Bezgrješne i sastavio mu pravila koja odaju visoku duhovnost i neobičnu duhovnu zrelost.
S 15 godina teško se razbolio i poslan je kući na liječenje. Zdravlje mu se još više pogoršalo te je umro u Mondoniju 9. ožujka 1857. Kuća i radionica njegovih roditelja još su danas dobro sačuvani i predmet štovanja omladine i odraslih, naročito majki, koje se zahvaljuju njegovu zagovoru za sretan porođaj.
Godine 1908. pokrenut je postupak za beatifikaciju. Krajem listopada 1914. tijelo mu je preneseno u baziliku Marije Pomoćnice u Torinu. Godine 1933. papa Pio XI. ga je proglasio časnim Božjim slugom. Papa Pio XII. proglasio ga je svete godine 1950. blaženim i poslije svecem, na 12. lipnja marijanske godine 1954. Zaštitnik je mladih, zaštitnik je dječačkih zborova, ministranata i onih nepravedno optuženih. Svetkovao se do koncila 9. ožujka, a poslije na želju salezijanaca 6. svibnja.
Župa u naselju Kolonija iz Slavonskog Broda nosi njegovo ime.[2]
Gesla
- "Radije smrt, nego grijeh!"
- "Ako ne vidiš ništa loše (u ružnim stvarima) onda je još gore. To znači da si se navikao da gledaš sramotne stvari i da si duboko zaglibio u zlo!"
- "Moji će prijatelji biti Isus i Marija."
Izvori
- ↑ "Sv. Dominik Savio, sjemeništarac". Katolički tjednik. 2006. http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=1436 Pristupljeno 11. svibnja 2015.
- ↑ Župa sv. Dominik Savio, pristupljeno 10. studenoga 2019.