Danica je istaknuti lik narodnog pjesništva i slavenske pretkršćanske mitologije, opažajno vezan za osvit (također i kao Jutrenjica). Jedini asteronim među češćim antroponimima, među kojima je potvrđena od 14. st. Danica je planet Venera pri svojem pojavljivanju na jutarnjem nebu. Venera se može vidjeti navečer oko vremena zalaza Sunca ili u zoru oko vremena izlaza Sunca (i s više od tri sata otklona od izlaska ili zalaska Sunca). Osim iznimnih nebeskih pojava može biti najsjajnije trajno nebesko svjetlilo nakon Sunca i Mjeseca, u društvu nebeskih tijela koja se mogu uočiti i danju, kao i uzrokovati sjenu.
Opažači neba iz vremena praslavenske mitologije nisu je povezivali s pojavljivanjem u vrijeme sutona (Večernja zvijezda ili Večernjača). U povijesti je povezivanje ove dvije pojave za jedno tijelo Plinije pripisao Pitagori (N. h., II., 37). Podvajanje jutarnje i večernje pojave u prethistorijskih Egipćana je Bonu/Tiu-Nutiri, u drevnih Grka Fosforos/Esperos (spoznaja o jednom izvoru svjetla pretpostavlja se za kasno 7. ili 6. st. pr. K.), u Rimljana Lucifer/Vesperugo (u današnjem talijanskom folkloru Lucifero/Vespero), a kasnije se u rimskoj antici izdvaja dominantni naziv (Fosforos, Lucifer). Najkasnije od poznog 3. st. pr. K. u kineskoj je astronomiji s obje svoje pojave smatrana za jedno svjetlo. Prethistorijski Babilonci, Asirci, Hetiti i Grci su jutarnju pojavu ovog planeta vezivali za ratničke boginje, a njenu večernju pojavu za plodonosne boginje.
Kod Hrvata u Lici se bilježi Danica koja može biti "jutarnja", "zorna", "prva" ili "večernja" Danica. U baltoslavenskoj baštini je i Mjesečeva zvijezda, Mjesečeva podvornica ili Mjesečeva prijateljica, u Hrvata prisutna kao Mjesečarka. U hrvatskom narodu je poznata i kao Sjajnica, Svitlica, a u smislu najave Sunca i kao Prijehodnica, Prithodnica, Priodnica i sl.
U "Hrvatskim narodnim pjesmama", izdanju Matice hrvatske iz 1909., Danica je nastala nakon što su djevojku nakon smrti anđeli odnijeli na nebo (str. 453). Osim s likovima Sunca i Mjeseca (kao nevjesta ili sestra), u narodnim pjesmama zna je se povezivati i s Vlašićima. Prezime "Danica" postoji u srednjoj Dalmaciji i Lici, a "Daničić" u Dalmaciji i Moslavini. Slično mjesečevu periodicitetu, Daničina najava danjeg svjetla u folkloru i učenosti asocira preporod i razdanjenje. "Danica horvatska, slavonska i dalmatinska" bio je naslov književnog priloga "Novinama horvatskim" (1835.), najvažnijem kontinentalnom časopisu hrvatskog narodnog preporoda.