Dalmatinsko-venecijanski dijalekt

Dalmatinsko-venecijanski dijalekt (mletačko-dalmatinski, veneto-dalmata) jest govor kojim se tradicionalno služe dalmatinski Talijani. Ne treba ga brkati s dalmatskim jezikom, izumrlim jezikom kojim se govorilo na hrvatskoj obali i koji se razvio odvojeno od ostalih romanskih jezika.

Dijalekt se upotrebljava među dalmatinskim Talijanima od vremena srednjega vijeka, a posebice se veže uz kulturnu, privrednu i vojno-političku povijest primorja gdje se rabio usporedno s hrvatskim i među Talijanima i među Slavenima. Prožimanje dvaju jezika ostavilo je venecijanske posuđenice u hrvatskim govorima i hrvatske posuđenice u dalmatinsko-venecijanskome. To se odnosilo na gradove Split, Zadar, Šibenik, Trogir, Makarsku, Hvar, Rab i druge, pa onda i na Dubrovnik i Boku Kotorsku.

Na prostoru Venecije razvio se vlastiti jezik, venecijanski, koji se od 13. stoljeća počeo pojavljivati i u službenim zapisima, a na prostorima Dalmacije postojao već od 9. ili 10. stoljeća kao lingua franca područja Jadranskoga mora. Zapisi iz zadarskoga arhiva pokazuju mnoge značajke venecijanskoga.

Mletačka Republika nije nametala svoj jezik niti imala određenu jezičnu politiku (primjerice, i u samoj Veneciju počeo je prodirati toskanski talijanski od otprilike 16. stoljeća), ali jezik se ukorijenio u Dalmaciji. Primjerice, Giovanni Battista Giustiniano piše da u Splitu 1553. svi građani znaju linguu francu, a neki se i oblače po talijanskoj modi, ali žene ne govore ništa osim slavenskoga.

Položaj dijalekta i njegovih mjesnih inačica nije se bitno promijenio padom mletačke vlasti ni dolaskom francuske i austrijske vlasti. Međutim, nakon Prvoga svjetskog rata upotreba dijalekta uglavnom se svela na obiteljsku i privatnu komunikaciju. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova opada broj obitelji koje su se služile dalmatinsko-venecijanskim dijalektom, a nakon Drugoga svjetskog rata njegova je upotreba u živom govoru svedena na malen broj pripadnika talijanske narodnosti koji žive u Dalmaciji ili emigranata u Italiji ili pak pripadnika onih hrvatskih obitelji koji ga vrlo često upotrebljavaju u kombinaciji s čakavskim govorima.

Primjeri frazema

Slijedi nekoliko frazema na splitsko-venecijanskom s ekvivalentima na splitsko-čakavskom:

aspetar come la mana dal ziel – čekat manu s neba

come can e gato – ka pas i maška

come Dio vol / comanda – kako Bog zapovida

comprar un gato in saco – kupit mašku u vriču

Dio delibera! – Bože oslobodi (sačuvaj)!

eser al setimo ziel – bit u sedmon nebu

lavarse le man – oprat ruke

non creder ai propii oci – ne moč virovat vlastitin očima

non creder ale propie rece – ne virovat svojin ušima

non mover un dito – prston ne maknit

parola d’onor – časna rič

romper el iazo – probit led

roso come un gambaro – crven ka rak

verde come un cucumaro - zelen ka kukumar

viver come una madre badesa - sidit ka madre badeša