Rusalka je u slavenskoj mitologiji vodena vila koja živi u rijeci ili jezeru. Obično (ali ne uvijek) se opisuje kao sirena, žena s dolnjim dijelom tijela ribe[nedostaje izvor]. Stariji mitovi o Rusalkama lokalno se razlikuju, ali u kasnijima prevladava viđenje Rusalka kao zlih sirena ili vila. Imaju dugu, kosu za koju su neke legende tvrdile da je uvijek mokra, jer, ako Rusalka previše proboravi na suhom i osuši joj se kosa, umrijet će.
Rusalke oko Save, Dunava i Dnjepra su drage, vesele i pjevale su pjesme. Također su pomagale junacima u boju, zbog čega su česta tema narodne poezije. U svojim zabavama odabrale bi neku vrbu ili brezu pored rijeke na koju bi sjele, pa bi noću skakale s nje, češljale svoju dugu kosu, divile se svojim ribljim repovima i plesale u vodi. Ujutro, na mjestu gdje je voda poštrcala dok su plesale u vodi, trava i žito raslo bi obilnije, ali, prema nekim mitovima, tko vidi Rusalke u njihovu plesu, odmah onijemi. Naprotiv, Rusalke sjevernije u Istočnoj Europi bile su zle, sirene ili vile oronula izgleda koje su mučile i ubijale sve koji bi dopali u njihove ruke. Često su u liku lijepih djevojaka zavodile i potom ubijale muškarce, posebno one kojima nisu bile sklone.
U kasnijim mitovima prevladava drugo viđenje Rusalka, za koje se često smatralo da nastaju kad se mlada djevojka utopi ili od nekrštene djece koju njihove majke utope. One tada postanu sirene - zli demoni rijeka i jezera koje u "Kraljevstvu smrti" pod vodom kuju planove da napakoste drugima i da završe isto kao i one.