120. lahka brigada GŠ Armije R BiH Crni labudovi,[1] jedna je od jedinica Armije RBiH. Osnovana je 1992. godine u Sapni. Uzima se da je nastala koncem travnja 1992. godine u Zaseoku. Prvi zapovjednik bio je Mehdin Hodžić a njegov pomoćnik Hase Tirić.[2] Bila je dio 2. korpusa Armije Republike BIH. Kroz nju je prošlo 600 vojnika. Sudjelovala je u brojnim bitkama. U ratu u BiH imala je 79 poginulih te 414 teže i lakše ranjenih.[3]
Brigada se zove po prvom zapovjedniku Mehdinu Hodžiću zvanom Crni labud. Senad Mehdin Hodžić, poznat kao kapetan Senad i Crni labud (15. listopada 1957., Tuzla), do početka rata radio je u Splitu kao milicajac jugoslavenske milicije, poslije kao policajac u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Krajem 1991. godine vratio se Tuzlu. Ondje se priključio radu Patriotske lige BiH. Poginuo u akciji u selu Zaseok u Sapni 10. svibnja 1992., u kojoj je zajedno sa suborcima zarobio prvi tenk i samohotku za Armiju BiH. Njegovom je zaslugom dobijena prva bitka buduće Armije RBiH nad agresorskim snagama. Pokopan je u Zaseoku. Posmrtno mu je dodijeljen čin brigadnog generala. Odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992, a Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine. 2008. godine su mu posmrtni ostatci na zahtjev njegove majke premješteni u harem džamije Hemlijaši u kalesijskoj mjesnoj zajednici Memićima. Nakon Hodžićeve pogibije odlučili su sačuvati uspomenu na njega tako da postrojbu nazovu po jednom od njegovih nadimaka.[4]
Počela je kao postrojba Patriotske lige BiH. Preko Prnjavora i Kalesije otišla na područje Sapne radi organizacije otpora u tom kraju. U njo je bilo vojnika iz Kalesije, Bijeljine, Zvornika, Teočaka i drugih mjesta. Poslije borbi na području Sapne svibnja 1992. godine, dio je boraca otišao u Tuzlu. Vrhovno zapovjedništvo uputilo ih je prema sarajevskom bojištu (Konjic, Tarčin, Igman), gdje su u borbama za deblokadu Sarajeva. Na Igmanu su ratovali od lipnja 1992. do lipnja 1993. godine, a dio je postrojbe poslan na goraždansko ratište. Crni labudovi su uključeni u sukob s HVO-om u Sjevernoj Hercegovini, u borbama protiv Hrvata na Zlataru i Bokševici te poslije na području Fojnice. U narednom razdoblju postala je jednom od najpoznatijih postrojba Armije RBiH. Bila je pod izravnim zapovjedništvom Štaba vrhovne komande (ŠVK) odnosno Generalštaba Armije RBiH. Borila se na svim ratištima u Bosni i Hercegovini, u zoni odgovornosti svih korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.[2]
Izvori
- ↑ Documents.tips Armija BiH. Pripremili Nedžad Latić i Zehrudin Isaković. Hase Tirić: 'Crni labudovi su endemska vrsta, str. 57-60. NIPP Ljiljan. (pristupljeno 10. veljače 2020.)
- ↑ 2,0 2,1 (boš.) Nezavisni Kalesijski Portal Kalesijski “Crni labudovi“ – najsvjetliji primjeri borbe za odbranu domovine 15. srpnja 2018. (pristupljeno 10. veljače 2020.)
- ↑ (boš.) Stav Hamze” i “Gazije” kod “Crnih labudova”, 8. travnja 2018. (pristupljeno 10. veljače 2020.)
- ↑ (boš.) Faktor.ba E.H.: Na današnji dan život za svoju domovinu dao je Mehdin Hodžić - Crni labud 10. svibnja 2019. (pristupljeno 10. veljače 2020.)