Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Crkva sv. Prokopija u Visokom

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Crkva sv. Prokopija u Visokom
Crkva sv. Prokopija u Visokom

Crkva svetog velikomučenika Prokopija izgrađena je 1857. godine[1] (1853.) nalazi se u Visokom i predstavlja hram Srpske pravoslavne crkve, pripada Dabrobosanskoj mitropoliji te je sjedište Visočke parohije. Ovaj hram posvećen je svetom velikomučeniku Prokopiju.[2] Crkva sv. Prokopija u Visokom nalazi se uz magistralu VisokoKiseljak, u neposrednoj blizini novog visočkog groblja, u dijelu predgrađa Podvisoki.

Povijest

Ferman o gradnji crkve, pisana dokumentacija i sva crkvena arhiva izgorjeli su u požaru 1941. godine, tako da se vrijeme izgradnje objekta ne može utvrditi sa sigurnošću. U svojoj povijesti crkva je više puta obnavljana, a posljednji put 1998. godine, kada su izvedeni radovi na fasadama crkve, krovopokrivački i radovi u enterijeru, te popravci prozora. Radove je financirala Grčka pravoslavna crkva. U crkvi sv. Prokopija u Visokom nalazi se jedna od najpoznatijih i najvećih zbirki ikona na prostoru Bosne i Hercegovine. Zbirka je nastala poklonima parohijana, ali i donošenjem ikona iz crkava u Sarajevu. Zbirka se sastoji od stotinjak ikona, međutim, veći broj se odnosi na ikone rađene u tehnici kaširanja papira na drvo. Najstarija ikona je izrađena u bizantskom ikonografskom stilu i potječe iz 15. stoljeća. Iznad crkve nalazio se neki stariji sakralni objekt o čijem izgledu, dimenzijama i karakteristikama nema nikakvih informacija (osim podatka da je bio pokriven šindrom). U prilog toj tvrdnji ide činjenica da se lokalitet na kome se ta crkva nalazila i danas zove Klisa, što bi se moglo dovesti u vezu sa pojmom klis (drveni crijep ili daščica u obliku crijepa), a koja služi kao krovni pokrivač. Prema riječima vjernika, današnja crkva sv. Prokopija s tog mjesta prenesena je na sadašnju lokaciju. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. zbirka je sačuvana tako što su ikone prenesene u podrum MUP-a u Visokom. Godine 2001. izvršeni su restauratorski radovi na pokretnom naslijeđu – tri ikone, iz zbirke od ukupno 18 ikona koje posjeduje crkva.

Arhitektura

Crkva je zidana od kamena i cigle, osnove u obliku kraćeg pravokutnika, skladnih je proporcija i jednostavnog vanjskog izgleda i unutrašnjeg prostora, sa četveroslivnim krovom pokrivenim crijepom. Prostor naosa završava se oltarskim prostorom i polukružnom apsidom, dok mu je na zapadnoj strani manji narteks iznad kojega je zidani zvonik. Gledana u cjelini crkva ostavlja utisak zatvorene kubične mase. Dekorativna strana fasade svedena je samo na pravilan ritam dviju zona prozorskih otvora. Na fasadi crkve i zvonika plastično su u štuku modelirani samo pojedini dijelovi konstruktivne i dekorativne arhitektonske plastike. I u kolorističkom pogledu oni kontrastiraju sa osnovnim tonom fasade. Zvonik iznad glavnog ulaza sastoji se od dva dijela različite profilacije. Donji dio mu je kvadratnog presjeka sa prozorima istog tipa kao na objektu, a imitacija rustike sa izvučenim samo horizontalnim linijama ostvarena je u malteru. Plato sa crkvom je niveliran. Crkveno dvorište ima kameni podzid. U stilskom pogledu starije ikone rađene su u italo-kritskom maniru 17. i 18. stoljeća, dok su mlađe ruski uvoz iz 19. stoljeća.

Nacionalni spomenik

Crkva je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 8. ožujka 2004. godine. Nacionalni spomenik sastoji se od crkve, crkvenog dvorišta, ogradnog zida, ulazne kapije, parohijskog doma i pokretnog nasljeđa koje čini 18 ikona: Deizis sa arhanđelima Mihajlom i Gavrilom, Vaskrsenje Hristovo sa prazničnim scenama, Madona sa Hristom, Sv. Nikola, Sv. jevanđelist Marko, Krštenje Hristovo, Sv. Georgije ubija aždaju, Bogorodica sa Hristom, Sv. Petka i sv. Dimitrije, Sv. Nikola, Sv. Mitar, Nerukotvoreni Hristov lik na peškiru, Mandilium, Jerusalim, Jerusalim, Sv. Luka, Sv. Marko, Sv. Jovan i Sv. Matija.

Izvori