Carlo Petitti di Roreto
| Carlo Petitti di Roreto | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 18. prosinca 1862. |
| Mjesto rođenja | Torino, Italija |
| Datum smrti | 27. siječnja 1933. |
| Mjesto smrti | Torino, Italija |
| Nacionalnost | _crowned.svg){kind=small} Talijan
|
| Supruga | Annetta Capponi Trenca |
| Titule | grof |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1876. – 1933. |
| Čin | General armije |
| Ratovi | Talijansko-turski rat Prvi svjetski rat |
| Važnije bitke | Tirolska ofenziva Monastirska ofenziva Sočanske bitke Bitka na Piavi |
| Vojska | Italija
|
| Rod vojske | kopnena |
| Zapovijedao | 35. divizija XI. korpus XXIII. korpus |
.jpg){kind=link}
Carlo Petitti di Roreto (Torino, 18. prosinca 1862. – Torino, 27. siječnja 1933.) je bio talijanski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 35. divizijom, te XI. i XXIII. korpusom na Talijanskom i Solunskom bojištu.
Obitelj
Carlo Petitti di Roreto je rođen 18. prosinca 1862. godine u Torinu. Potječe iz plemićke pijemontske obitelji koja izvorno iz Cherasca. Sin je Giuseppea i Tomasine Petitti di Roreto. Djed mu je bio Carlo Ilarione Petitti di Roreto, poznati ekonomist i pisac. Godine 1896. sklapa brak sa Annettom Capponi Trenca sa kojom je imao troje djece sinove Giuseppea i Lodovica, te kćer Carlu.
Vojna karijera
Vojno školovanje započinje pohađajući od listopada 1876. Vojnu školu u Milanu, te nakon toga od 1879. Vojnu školu u Firenzi. Od lipnja 1880. pohađa Vojnu akademiju, nakon čega je raspoređen na službu u 2. grenadirsku pukovniju. U travnju 1884. promaknut je čin poručnika, dok čin satnika dostiže u ožujku 1892. godine. Potom služi u 37. pješačkoj pukovniji i 1. grenadirskoj pukovniji, nakon čega od 1893. pohađa Ratnu školu. Po završetku iste služi u Glavnom stožeru, te sa činom bojnika, u koji je promaknut u lipnju 1901., u 32. pješačkoj pukovniji. U prosincu 1906. unaprijeđen je u čin potpukovnika, da bi u siječnju 1908. bio imenovan vojnim povjerenikom za željeznice. U ožujku 1912. promaknut je u čin pukovnika, te zapovijeda najprije sa 6., a potom sa 50. pješačkom pukovnijom. Sa 50. pješačkom pukovnijom sudjeluje u Talijansko-turskom ratu gdje u lipnju 1912. sudjeluje u teškim borbama kod Misrate. Ubrzo potom, sudjeluje u borbama kod Gherana. Nakon obnašanja dužnosti u Ratnoj školi, u veljači 1915. unaprijeđen je u čin general bojnika, te imenovan zapovjednikom Brigade Parma kojom zapovijeda i na početku Prvog svjetskog rata.
Prvi svjetski rat
Petitti di Roreto nakon početka neprijateljstava sa Austro-Ugarskom nije dugo zapovijedao Brigadom Parma budući je u lipnju imenovan zapovjednikom 1. divizije. Istom zapovijeda do listopada kada preuzima dužnost prvog intendanta u 2. armiji. Predmetnu dužnost obnaša do 17. svibnja 1916. kada je tijekom Tirolske ofenzive imenovan zapovjednikom 35. divizije sa kojom uspijeva zaustaviti prodor austrougarske vojska na Monte Cioveu. U kolovozu 35. divizija je premještana na Solunsko bojište gdje Petitti sudjeluje u Monastirskoj ofenzivi u kojoj je i lakše ranjen. Tijekom službe na Solunskom bojištu u prosincu 1916. promaknut je u čin general poručnika.
U svibnju 1917. vraća se u Italiju gdje preuzima zapovjedništvo nad XI. korpusom. Sa istim sudjeluje u Desetoj i Jedanaestoj bitci na Soči. U studenom 1917. imenovan je zapovjednikom XXIII. korpusa sa kojim sudjeluje u Bitci kod Kobarida. U lipnju 1918., držeći položaje sa svojim XXIII. korpusom na donjem toku rijeke Piave, sudjeluje u zaustavljanju austrougarske ofenzive u Bitci na Piavi.
Poslije rata
Nakon završetka rata Petitti je u studenom 1918. imenovan guvernerom Trsta. U kolovozu 1919. imenovan je glavnim zapovjednikom karabinjera koju dužnost obnaša do listopada 1921. godine. U međuvremenu je, u listopadu 1919., imenovan senatorom. U listopadu 1921. postaje zapovjednikom korpusa smještenog u Firenzi, dok od prosinca 1923. zapovijeda korpusom sa sjedištem stožera u Torinu. U kolovozu 1925. unaprijeđen je u čin generala armije. Umirovljen je 18. prosinca 1932. godine. Preminuo je 27. siječnja 1933. u 72. godini života u Torinu.
Izvori
(tal.) Carlo Petitti di Roreto na stranici Treccani.it
(tal.) Carlo Petitti di Roreto na stranici Senato.it
(tal.) Carlo Petitti di Roreto na stranici Frontedolomitico.it
(tal.) Carlo Petitti di Roreto na stranici Itinerarigrandeguerra.com
(tal.) Carlo Petitti di Roreto na stranici Frontemacedone.com