Carl Bildt

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Carl Bildt
Carl Bildt

Švedski ministar vanjskih poslova
trajanje službe
6. listopada 2006. – 3. listopada 2014.
Premijer(i) Fredrik Reinfeldt
Prethodnik Jan Eliasson
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu
trajanje službe
14. prosinca 1995. – 18. lipnja 1997.
Prethodnik  pozicija stvorena
Nasljednik Carlos Westendorp
Predsjednik vlade kraljevine Švedske
trajanje službe
4. listopada 1991. – 7. listopada 1994.
Prethodnik  Ingvar Carlsson
Nasljednik Ingvar Carlsson
Rođenje 15. srpnja 1949.
Politička stranka Stranka umjerenih

Nils Daniel Carl Bildt (Halmstad, 15. srpnja 1949.), švedski političar i diplomat.

Bio je premijer Švedske od 1991. do 1994. godine, a kasnije lider liberalno-konzervativne stranke od 1986.1999. Bio je član švedskog parlamenta od 1979. do 2001. godine. Od 2006. do 2014. bio je švedski ministar vanjskih poslova.

Tijekom vojno-oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja 1995. godine, Bildt je u više navrata tražio vojnu intervenciju UN-a i NATO-a protiv Hrvatske kako bi se očuvala tzv. SAO Krajina.

Izjava Carla Bildta kao mirovnog posrednika Europske unije za bivšu Jugoslaviju, u kojoj je 1995. osudio oslobodilačku akciju hrvatskih oružanih snaga, izazvala je u hrvatskoj javnosti brojna reagiranja.[1] Te činjenice kao i njegovo kasnije opravdavanje srpskih zločina u Bosni okarakterizirala ga je u Hrvatskoj kao "persona non grata"

Od prosinca 1995. do lipnja 1997. vršio je funkciju visokog predstavnika za BiH.

Carl Bildt u svojim memoarima ("Misija mir", ZID, Sarajevo, 1998., 82.), kada piše o Hrvatima, razlikuje i uspoređuje "pitome političare iz plodne Posavine" i "izražene nacionaliste koji potiču sa škrtih hercegovačkih brda",[2] a na svjedočenju u slučaju Biljane Plavšić kao bivši prvi visoki predstavnik u BiH izjavio je da: Biljana Plavšić nikada nije bila dio užeg kruga ekstremnog nacionalističkog rukovodstva bosanskih Srba, te je pohvalio njenu ulogu u pomaganju primjene Daytonskog mirovnog sporazuma.[3]

U nekoliko navrata podržao je Slobodana Miloševića i uporno ga nazivao "dobrim dečkom".[4]

Izvori

Vanjske poveznice