Buk (Pleternica)

Buk
Buk Buk na zemljovidu Hrvatske
Država	Hrvatska
Županija	Požeško-slavonska županija
Općina/Grad	Pleternica
Zemljopisne koordinate	45°22′N 17°46′E
Stanovništvo (2011.)
- Ukupno	192
Pošta	34310 Pleternica
Pozivni broj	+385 (0)34
Autooznaka	PŽ

Buk (Buk, Svilna, Resnik), je naseljeno mjesto smješteno na cesti Pleternica-Đakovo, uz potok Skočinovac. Ime Buk prvi puta je zapisano 1545. u turskom poreznom popisu. Nalazi se u sastavu grada Pleternice.

Stanovništvo

U Buku žive 324 stanovnika (2001.). U Bučkoj župi bilo je 1950. godine 37% starosjedilaca, 16% starijih i 47% novijih doseljenika. U selima se dugo održala ikavica, ali sa današnjim danima izumire. Prosjek starosjedilaca najpovoljniji je u Požeštini. Moravskih Čeha ima u Resniku, Hrvati su prije doseljavali iz Like i drugih krajeva, a posljednjih godina iz Bosne i Hercegovine. U Buku svi stanovnici su rimokatolici.

Župa

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

RKT. ŽUPA SV. JURJA - BUK

Bučka je župa osnovana, ili boje rečeno obnovljena 1789. godine za sela: Buk, Svilna, Resnik, Kalinići, Vrčin-Dol, Mihaljevci, Tulnik i Mali Bilač. Zasluga je to zagrebačkog nadbiskupa Maksimilijana Vrhovca koji je u samo jednoj godini osnovao 100 župa u svojoj biskupiji (Jakšić, Vetovo, Brestovac, itd.) da bi narod lakše mogao doći do župnika i crkve i lakše vršiti vjerske dužnosti.

Drvena filijalna kapela Sv. Đurđa, podzidana i od pletera napravljena je oko godine 1760. imala je tako lijepi izgled te se činilo da je sva zidana. U nju je moglo stati 50 osoba, što je za ono vrijeme zadovoljavalo. No kad je ta kapela postala župska crkva, osjetilo se da je pretijesna i neugledna. Već godine 1804. narod hoće graditi novu, prostraniju i ljepšu župsku crkvu, a pogotovo kasnije kad je drvena crkvica postajala iz godine u godinu sve trošnija. No siromaštvo naroda i nemar vlasti, pa napoleonski ratovi - ne dopuštaju gradnju. Godinama se crkvica pomalo popravljala, zapravo se samo krparilo. Godine 1856. započela je gradnja nove, sadašnje crkve, koja je dovršena 1860. godine troškom Kraljevskom namjesništva u Zagrebu od 16.000 forinti, jer je Vjerozakonska zaklada vršila patronat prema župi.

Crkva je blagoslovljena 13.05.1860. godine. Duga je 31 m, a široka 12 m. Tako je Buk dobio jednu od najljepših crkvi u Požeškoj okolici. Njezin se viti toranj vidi iz doista daleke udaljenosti.

Crkva je bila tokom vremena više puta obnavljana i popravljana: 1888. 1905. 1928. poslije potresa 1937. 1968. Godine 1971. crkva je ponovno na ukusan način iznutra obojena i postavljen je oltar prema puku. Orgulje su kupljene 1888. godine. Za Prvoga svjetskog rata dva su crkvena zvona oduzeta, kao i izvana iz filijalnih kapela, a poslije rata nabavljena su nova. Od godine 1963. Buk ima 4 zvona.

Župnička je kuća građena oko 1820. godine. Više je puta popravljana, pa tako i prošlih godina.

Kapela sv. Petra i Pavla u Tulniku spominje se 1730. godine i kasnijih godina. Sagrađena je bila od drveta na zidanom temelju. Pred vratima se nalazio trijem, a sa strane sakristija. Toranj u obliku kupole sagrađen je oko 1760. godine. Stara oltarna slika, posve jednostavna, s likovima sv. Petra i Pavla i B. D. Marije u sredini sačuvana je do danas.

Kapela sv. Petra i Pavla u Tulniku popravljana je temeljito 1894. godine i 1930 godine. Ima zvonik, zvono i sakristiju. Danas je u jako lošem stanju i neodržavana.

Kapela sv. Blaža u Mihaljevcima sagrađena je 1929. godine. Oltarna slika kupljena je kod Kaplana u Zagrebu.

Vrčindolska je župa postojala u kasnom srednjem vijeku i za sve vrijeme turskog vladanja. Spominje se 1581. 1613. 166. godine, itd. U zabitnom gorskom selu Vrčin-Dolu župnik se osjećao više siguran, osobito u doba progona, i kad su veće turske vojske prolazile požeškim krajem.

U izvještaju O. Petra Nikolića iz 1660. godine spominju se u ovoj župi dvije crkve, obje opskrbljene stvarima za bogoslužje. Prva je drvena crkva sv. Marina u današnjem Vrčin-Dolu, a druga Snježne Gospe, sagrađene od kamena, u današnjem selu Brčinu. Druge dvije crkve u toj župi, valjda u Svilni i Ruševi, bile su tada već napola porušene, pa se u jednoj od njih služila misa katkada, a u drugoj nikada. Župa Vrčin-Dol vjerojatno se je protezala od Frkljevaca i Kadanovaca preko Odvoraca i Buka do Ruševa.

Od godine 1738. do 1778. godine župska crkva sv. Antuna Padovanskog u Vrčin Dolu bila je drvena, a tako malena da je jedva 30-40 ljudi stalo u nju. Imala je četiri prozora, ali ni sakristije ni kora. U drvenom tornjiću nalazilo se zvono.

Kapela sv. Antuna Padovanskog, u Vrčin-Dolu sagrađena je 1896. godine. Nastojanjem župnika S. Vincijanovića dobila je novi oltar i novi kup sv. Antuna.

ŽUPNICI U BUKU

1789-1790. Martin Ninković, stanuje privatno, otišao u Skenderovce,

1790-1792. tomo Galović, stanuje privatno. Pokopan je u crkvi.

1792-1800. Josip Tomašević, sagradio drveni stan. Dobar propovjednik.

1800-1811. Đuro Polčić, uveo je lukno. Umro je s 49 godina.

1812-1840. Josip Spath, gradio stan i gospodarske zgrade. Otišao za župnika u Sesevete.

1840. Franjo Kušević,

1840-1851. Fabijan Brkić, umro s 57 godina. Pokopan u Buku na groblju.

1851-1861. Mato Kovačević, gradi crkvu. Postao župnik u Pleternici.

1861-1888. Stjepan Novak, rodom iz Nedelišća,

1888-1890. Teodor Kraljević, otišao za župnika u Stražeman,

1890-1896. Milan Pleše, nabavio 2 pokrajna oltara, križni put, orgulje,

1896-1898. Mijo filipec, privremeni upravitelj župe, požeški kapelan,

1898-1919. stjepan Vincijanović, Požežanin, pomogao okolišnji župnicima, Umro u Požegi 1953.god.

1920-1931. Mihovil Paus, rodom iz Kule, postao župnikom u Kaptolu,

1931-1934. Ivanko Vlašićak, hrv. književnik, došao iz Čaglića,

1934-1960. Fran Leskovar, Zagrepčanin, umirovljen u Pleternici. Umro 1967.

1967-1975. Stjepan Petrović, otišao za župnika u Požeške Sesvete,

1975-1994. Mladen Hokman,

1994-1998. Mato Rukavina, rodom iz Bučja, obnovio crkvu i župni stan

1998-2003. Antun Prpić, jedno vrijeme kancelar Požeške Biskupije,

2003-2004. Milivoj Knežević

2004.-2010. Slavko Starčević, sadašnji upravitelj župe

STANOVNICI - ŽUPLJANI

U Bučkoj župi bilo je 1950. godine 37,00% starosjedilaca, 16,00% starijih i 47,00% novijih doseljenika. Prosjek starosjedilaca najpovoljniji u Požeštini. To je za turskog osvajanja i vladanja najbolje sačuvan kraj. Tu se i danas održala čista ikavica (dite, dica, mliko), ali s novim naglaskom. U pojedinim selima starosjedioci stoje ovako: Mihaljevci 67,00%, Tulnici 60,00%, Mali Bilač 59,00%. Najnoviji doseljenici radije dolaze na zemljište u selima s plodnim i ravnim njivama: u Resniku ih ima 97,005, u Buku 58,00%, Svilni 56,00%, Kaliniću 68,00%. Moravskih Čeha ima više u Resniku, manje u drugim selima: Hrvati su prije doseljavali iz Like i drugih krajeva, a 1960-1970. godine iz Bosne (Rama).

Bučka župa ima 1793. godine 1110. stanovnika; 1880.- 914 stanovnika, 1937 - 1560 stanovnika, 1972 - 1194. stanovnika. U posljednje vrijeme - opadanje.

SVEĆENICI KOJI SU ROĐENI U BUČKOJ ŽUPI

1. Josip Klapšić, rođen 1911. ređen 1934. godine, nestao 1945. godine 2. Ivan Fridl, rođen 1918.ređen 1944. godine 3. dr. Ivan Tilšar, rođen 1920. godine, ređen 1945, 4. Ivan Dračko, isusovac, rođen 1914. ređen 1947, 5. Ignacije Belak, rođen 1947. ređen 1976, 6. Nikola Jušić, rođen 1953. godine 7. Ivica Nikolić, rođen 1962. godine 8. Goran Mitrović, rođen 1969. godine

Obrazovanje

U Buku postoji četverogodišnja područna škola Osnovne škole fra Kaje Adžića iz Pleternice.A nedavno je dobila i podnaziv podružna škola Tomo Perić. Škola je osnovana 1858. godine. Škola je dala mnogo znamenitih osoba koja su završila visoke i više škole i bili priznati u društvu. Sadašnji učitelji u školi su: Valentin Bognar, Marica Mazal i Terezija Mohler.

Sport

U Buku djeluje udruga građana sa nazivom

NK BSK BUK

Osnivačka skupština kluba održana je 7. srpnja, 1970. godine[2]. Klub je osnovan inicijativom mladih na čijem čelu je stajao mladi bračni par Bognar, koji su radili u selu kao učitelji. Društvo je osnovano kao NK BSK Buk. Godine 1985. mijenja ime i zove se SD BSK Buk. U sklopu društva osniva se rukometni te stolnoteniski klub. U kolovozu 1991. godine klub dobiva sponzora i mijenja ime te se od tada do 2012. godine zove NK BSK Bazinatours. 2012. godine ponovno mijenja ime i sada se zove NK BSK Buk. Prvi predsjednik je bio Đuro Filipović a prva službena utakmica je odigrana protiv NK Borca iz Kuzmice (1:4). Igralo se u Pleternici jer nije bilo igrališta. Prvo igralište je bilo u Pravuljama 3 km od sela a novo igralište napravljeno je na župnoj zemlji uz školu i to zaslugom PPK Kutjeva koje je zamijenilo zemlju sa župnikom Petrovićem. 1976. godine izgrađene su prve svlačionice. Konačni je oblik igralište dobilo 1985. godine kada je konačno poravnato te kada su izgrađene nove svlačionice. Za ovaj veliki posao zaslužan je tadašnji predsjednik Zvonko Čorak. Naknadno su na zapadnoj strani napravljene natkrivene tribine s 200 sjedećih mjesta.

Trenutačno se natječe u 1. ŽNL Požeško-slavonskoj.

USPJESI KLUBA

U sezoni 1989./90. klub osvaja 1. mjesto u tadašnjoj Općinskoj nogometnoj ligi, te stječe pravo na kvalifikacije za ulazak u Regionalnu ligu Slavonije i Baranje. Od 1990. do 1994. godine klub se natječe se u MNL Brod-Gradiška-Požega. U sezoni 1994./95. natječe se u 4. HNL zapad. Godine 1999., u kolovozu, klub igra predkolo hrvatskog kupa s NK Hajduk Hercegovcem i pobjeđuje s rezultatom od 5:0, nakon toga dospijeva u šesnaestinu završnice kupa i u rujnu iste godine igra sa zagrebačkom Croatiom i gubi s rezultatom od 0:10 što je bilo i očekivano jer je Croatia tada igrala u ligi prvaka.

Gospodarstvo

U Buku doveden je telefon, struja, voda, asfalt, a u tijeku je izrada kanalizacije kroz cijelo naselje.

Mještani Buka, Svilne, Resnika i Kalinića bave se poljoprivedom, neki kao osnovnom djelatnošću, a drugi poslije radnog vremena u tvrtkama u Buku, Pleternici, Požegi ili u drugim gradovima u okolici. U mjestu ima nekoliko proizvođača koji se bave proizvodnjom duhana, voća, povrća ili ratarskim kulturama.

Vinogradarstvo je nekada bilo dosta razvijeno, ali nažalost u posljednje vrijeme vinogradi se napuštaju i ne obrađuju se. Buk je nekada bio poznat po dobrim vinima i podrumima.

U Buku posluju sljedeće tvrtke:

• WINDOR d.o.o. - poduzeće za obradu drveta. Proizvodi građevinsku stolariju (prozori drvo-aluminij),unutarnja vrata, opremanje objekata. Vlasnik tvrtke je gospodin Stjepan Franjić.
• BIZ d.o.o. - poduzeće za preradu mlijeka. Proizvodi mlijeko i proizvode od mlijeka. Vlasnik tvrtke je gospodin Božo Bošnjak.
• BT-TRANSPORT d.o.o. - poduzeće za prijevoz putnika i robe. Vlasnik tvrtke je gospodin Antun Bazina.
• GRADITELJSTVO STEHLIK - poduzeće za graditeljstvo. Tvrtka se bavi građevinskim poslovima u Požeško-slavonskoj županiji. Vlasnik tvrtke je gospodin Ivica Stehlik.
• DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE - ustanova za smještaj starih i nemoćnih. Vlasnica ustanove je gospođa Katica Baketerić.

Političke stranke

U Buku djeluju sljedeće političke stranke:

• HDZ
• SDP
• HSP

Kirvaj

Kirvaj u Buku se slavi 23. travnja.

U Buku, Svilnoj, Resniku i Kaliniću mještani slave za zaštitnika župe Sv. Jurja i taj dan je kirvaj u tim selima. Sv. Juraj (Đurđevo) slavi se 23. travnja, a slavlje se dugo priprema kako bi gosti bili što bolje dočekani. Peku se kolači i priprema mlada prasetina za ručak koji bude poslije svete mise koja se održva u župnoj crkvi. Licitari su obvezni na kirvaju, a njima se jednako vesele muška i ženska djeca.

Tradicija i običaji

Klapanje

U selima Buk, Svilna, Resnik i Kalinić se je održala tradicija malih klapača. Mali klapači prolaze kroz selo na Veliki petak i Veliku subotu sa klapaljkama i čegrtaljkama umjesto zvona jer su zvona u te dane zavezana.

Klapanje je prisjećanje na to kako su Isusa pribijali na križ, odnosno udaranje čekića u čavao. Ta tradicija se je održala samo u ovim selima, te se ne zna kada je počela. Klapači se dugo pripremaju za dane klapanja, a za svoj trud na Veliku subotu dobivaju od mještana jaja, u novije vrijeme i novac koji međusobno podijele. Klapači imaju nadgazdu, gazdu i podgazdu koji vode reda među klapačima. Vodstvo klapača bira se među najstarijim klapačima koji imaju dugodišnje iskustvo. Djeca klapaju dok ne završe 8. razred.

Kolinje

Tradicija kolinja u Buku je od kada postoji samo mjesto. Kolinje počinje početkom jedanaestog mjeseca, a u prošlosti je počimalo kasnije jer je bilo dosta ručnog rada u polju pa se prije nije stiglo poklati bravce, a bilo je i sramota ranije klati jer prave gazde su klale zadnje jer nisu smjeli pokazati da nemaju u svojim zalihama masti i mesa.

Kolinje počinje u rano ujutro sa doručkom, služe se proizvodi od lanjskoga kolinja, probaju se stari proizvodi i dogovaraju se kakvi će biti ove godine.

Ujutro prije doručka nudi se kuhana rakija zvana u ovim krajevima "kuvanica".

Kada se svinje pokolju, naprave se kobasice, kulinovi, švargle, krvavice, mast se otopi i postanu čvarci, meso posoli, bude večera na kojoj se proba sve što se je radilo taj dan.

Djeca za večerom donesu ražanj i mole domaćina da im na ražanj stave proizvode koji su rađeni tijekom dana, a u pismu spominju tko je što radio tijekom dana. Pismo počinje s Dobro večer kusati mesari, čuli smo da ste danas klali......

Vrševina

Tijekom ljetnih mjeseci početkom srpnja počinje skidanje sa polja ječma, pšenice, zobi. Nekada se je to radilo ručno sa kosama gdje se je ručno kosilo i ručno sakupljalo u krstake, sušilo u polju, vozilo kući i vršilo u vršalicama. Sada se to radi u polju sa kombajnima, ali ostalo je da svaki susjed ide drugome pomoći kod istovara zrna kod kuće. Jedni drugima pomažu i onda se vidi tko je bolji u polju. Poslije istovara zrna domaćin časti svoju rabotu sa jelom i pićem.

Pečenje rakije

Sva domaćinstva u Buku imaju u svome posjedu mnogo voćnjaka u kojima ima dosta šljiva (rankulja, komorčanki, bjelika, punguzara, itd.) i kada se šljive pokupe onda se peče rakija na tradicionalan način na kazane za rakiju.

Mnoge obitelji, kada im se rodi dijete, ostavljaju rakiju iste godine za njegove svatove koji će biti za dvadeset i više godina, tako da se u svatovima u Buku uvijek pije stara rakija. Rakija se čuva tradicionalno u drvenim bačvama (hrastovim ili dudovima) u kojima dobiva zlatnožutu boju. Rakija, što se duže čuva, bude sve bolja i ima sve ljepšu boju.

Vatrogasno društvo

Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 1909. godine i vodi brigu o razvoju i opremanju društva radi eventualnih požara u selu, ali i okolici. 2009. godine društvo slavi 100 godina rada što je rijedak jubilej u svim društvima u okolici. Društvo vodi računa o podmlatku tako da je osnovan i podmladak u društvu koji zajedno ide na natjecanja sa starijim kolegama. Društvo ima vlastite prostorije koje koriste svi mještani u selu. Predsjednik društva je Vinko Jušić. Ove godine, 2009., obnavlja se vatrogasni dom.

Kulturno umjetničko društvo

Kulturno umjetničko društvo u Buku osnovano je 15.ožujka 2010. godine. Kulturno umjetničko društvo dobilo je naziv Svilenka po svečanoj marami koju su žene nosile oko vrata. KUD Svilenka do sada ima oko 150 članova podijeljenih u dvije folklorne sekcije. Prva folklorna sekcija obuhvaća djecu od 6 do 12 godina,a druga od 13 godina nadalje...Predsjednica kulturno umjetničkog društva Svilenka je gospođa Branka Leist,voditeljica plesnih skupina je gospođa Branka Potnar,a voditeljica tamburaša je gospođa Jelena Potnar.

Izvor

1. PREUSMJERI Predložak:Pleternica