Branimirova godina

Predložak:Wikiprojekt 1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva/Ikona Branimirova godina bila je dio opsežnog projekta Katoličke Crkva u Hrvatskoj koji je trajao cijelo desetljeće pod nazivom Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata (1975. – 1984.). Proslava je održana 1979. godine, a obilježavala je 1100. godišnjicu razmjene pisama između hrvatskog kneza Branimira i pape Ivana VIII.

Povijesni kontekst

Papa Ivan VIII. uputio je 7. lipnja 879. godine pismo knezu Branimiru, kojim je priznao njegovu vlast nad hrvatskim teritorijem (principatum terrenum). U pismu je papa obavijestio hrvatskog vladara da je na blagdan Uzašašća Gospodinova, 21. svibnja 879. godine, na grobu svetog Petra u Rimu služio svetu misu te blagoslovio kneza, cijeli hrvatski narod i hrvatsku zemlju.

Taj čin predstavljao je međunarodno priznanje Hrvatske kao suverene i neovisne države prema tadašnjim političkim standardima, kada je papa bio jedan od najvažnijih svjetskih autoriteta. Ovaj događaj simbolizirao je također čvrstu opredijeljenost hrvatske države za savezništvo sa Zapadom i rimskom civilizacijom, posebno nakon što se Branimirov prethodnik Zdeslav bio privremeno opredijelio za Bizant.

Jubilejski projekt Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata

Projekt obilježavanja trinaest stoljeća kršćanstva među Hrvatima odvijao se kroz četiri glavna vrhunca:

• 1976. – Hrvatska marijanska (Jelenina) godina u Solinu.
• 1978. – Zvonimirova godina u Biskupiji kod Knina.
• 1979. – Branimirova godina u Ninu.
• 1984. – Nacionalni euharistijski kongres u Mariji Bistrici (oko 400.000 vjernika).

Pripreme i organizacija

Dana 16. veljače 1979. papa Ivan Pavao II. primio je u privatnu audijenciju petoricu hrvatskih biskupa: zagrebačkog nadbiskupa Franju Kuharića, splitskog nadbiskupa Franu Franića, zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, šibenskog biskupa Josipa Arnerića i pomoćnog zagrebačkog biskupa Đuru Kokšu. Papa je prihvatio njihov plan proslave i obećao slanje poruke hrvatskim katolicima za nedjelju 10. lipnja, na blagdan Presvetog Trojstva.

Hodočašće u Rim

Uoči glavne proslave organizirano je veliko nacionalno hodočašće u Rim. Dana 30. travnja 1979. godine papa Ivan Pavao II. kao prvi papa u povijesti služio je svetu misu za Hrvate na hrvatskom jeziku u bazilici svetog Petra. Time je ostvareno ono što nije uspio ostvariti blaženi Alojzije Stepinac 1941. godine zbog ratnih okolnosti.

Proslava u Ninu

Središnja proslava Branimirove godine održana je 2. rujna 1979. na lokalitetu Grgur kraj Nina. Svečanu misu slavio je kardinal Franjo Šeper kao papin delegat, uz sudjelovanje oko 500 svećenika, 1000 časnih sestara i između 200.000 i 250.000 vjernika koji su došli iz raznih krajeva, mnogi u narodnim nošnjama.

Događaj je prošao bez ikakvih incidenata, što je bilo rezultat višemjesečnih priprema i discipliniranja vjerničkog puka od strane Crkve. To je bio do tada najveći skup hrvatskih vjernika i značajna manifestacija nacionalnog identiteta u vrijeme hrvatske šutnje nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine.

Značenje i posljedice

Politički aspekt

Branimirova godina bila je zapravo proslava hrvatske državnosti i prvog međunarodnog priznanja hrvatske države. Hrabrost crkvenog vodstva, predvođenog zagrebačkim nadbiskupom Franjom Kuharićem, da svega osam godina nakon represije Maspoka slavi hrvatsku državnost, predstavljala je izvanredan čin koji je utro put kasnijoj neovisnosti Hrvatske.

Pastoralni aspekt

Tom je prilikom Crkva u Hrvatskoj obnovila savez hrvatskog naroda s Bogom, izražen kroz zavjet: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu.”