Toggle menu
309,3 tis.
63
18
535,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Boris I.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Boris I.
Mihael Boris I.
Knez Bugarske
Supruga Marija
Djeca
Vladimir
Simeon
Ana
Otac Presijan I.

Boris I., poznat i kao Mihael Boris I. (?, oko 830.Preslav, 2. svibnja 907.), bugarski knez (852.-889.) iz klana Dulo. U pravoslavnoj crkvi štuje se kao Sveti Car Mihael Boris I.[1] Kršteno ime Mihael dobio je po svom kumu, bizantskom caru Mihaelu III. ( 842.-867.). Tijekom njegove vladavine u Bugarskoj je započelo pokrštavanje stanovništva te su državi dani čvrsti temelji za razvoj i napredovanje.

Životopis

Naslijedio je prijestolje nakon smrti oca Presijana I. 852. godine. Ratovao je s Grcima te je uspio zauzeti dio Makedonije. Nakon toga je ratovao sa Srbima, Hrvatima i Francima, ali bez uspjeha. Isprva je imao diplomatske kontakte s rimskim papom, ali je naposljetku, 864. godine, prihvatio je kršćanstvo pod pokroviteljstvom bizantskog cara Mihaela III. Nakon što je Boris i dio plemstva prihvatio kršćansku vjeru, izbio je ustanak u Bugarskoj, koji je Boris ugušio tako što je ubio pedeset i dvoje velikaša zajedno s njihovim obiteljima.[2]

Poslije propalih pregovora s patrijarhom Focijem I. o statusu bugarske Crkve, Boris se okrenuo papi Nikoli I. (858.-867.) koji je na to poslao svoje izaslanstvo u Bugarsku. Kada su propali pregovori s papom Hadrijanom II. (867.-872.), Boris se opet okrenuo Carigradu. Godine 870. Bizant mu je dopustio osnivanje samostalne bugarske arhiepiskopije. Godine 886. pružio je utočište Klementu, Naumu i Angelariusu, učenicima Ćirila i Metoda, protjeranima iz Moravske.

Godine 889. odrekao se prijestolja koje je prepustio sinu Vladimiru i povukao se u samostan. Međutim, kada je Vladimir stao na čelo pobune protiv kršćanske vjere, vratio se u aktivnu politiku, svrgnuo Vladimira s prijestolja i dao ga oslijepiti te je prijestolje predao trećem sinu, Simeonu I. Velikom (893.-927.).[3] Nakon toga, vratio se u samostan i umro kao redovnik.[4]

Bilješke

Vanjske poveznice