Berovo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir makedonski grad

Berovo (makedonski: Берово) je gradić u istočnoj Makedoniji u podnožju Maleševske planine. Sjedište je istoimene Općine Berovo koja ima oko 13 491 stanovnika.

Berovsko jezero

Zemljopisne osobine

Gradić Berovo udaljen je 160 km od Skopja, 47 km od Strumice i 52 km od Kočana. Pored grada nalazi se izvor rijeke Bregalnica, taj vodotok se zove Ramna reka, Berovo se nalazi na nadmorskoj visini od 830-900 metara, i po svemu je planinski gradić. Povijesno je središte Maleševskog kraja (stočarskog kraja) poznatog po svom siru i drvodjeljeljama. Na udaljenosti od 7,1km od Berova prema Bugarskoj granici u Maleševskoj planini na Berovskoj reci izgrađena je zemljana brana i tako dobijeno umjetno Berovsko jezero. Ono služi za osiguranje pitke vode za obližnja naselja; Berovo, Pehčevo, Radoviš, ....

Povijest

1621.1622. godine za Otomanskog carstva prvi put se spominje Berovo, u Maleševskom vilajetu kao naselje sa židovskim zaseokom i ukupno 55 džizija hane (kuća za porez, poreznih obveznika, domaćinstava).)[1].

Na početku XIX st. Berovo je bilo selo sa oko dvjesto kuća i malenom trošnom crkvicom. Zato su seljani odlučili sagraditi veću crkvu, tako su izgradili Crkvu Sv.Bogorodice od 1815. do 1818. godine po nacrtima Joakima Krčovskog. Ona je kasnije ostala crkva manastira "Sv. Arhangel Mihail" , koji je od 1848. godine ženski manastir.

Deda Iljo vojvoda

U selu Razlovci pored Berova, izbio je 1876. godine Razlovački ustanak ( Разловечко востание) ustanak makedonskog naroda protiv , na čelu ustanika bio je makedonski revolucionar Dimitar Pop-Georgijev Berovski iz Berova.

U Berovu je rođen Deda Iljo vojvoda (1805.1898.), makedonski hajduk, revolucionar i nacionalni junak.

Gospodarstvo

Maleševski kraj poznat je ratarski(planinski krumpir) i stočarski kraj (ovce). U Berovu od industrijskih poduzeća rade Tvornica samoljepljivih traka Belema, konfekcija Dateks i rudnik ugljena Brik.

Izvori

  1. Турски извори за българската история, т. VII, София 1986, с. 286

Vanjske poveznice