Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bernardino Echeverría Ruiz

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Njegova Uzoritost
Bernardino Echeverría Ruiz
Gvajakilski nadbiskup emeritus

PAX ET BONUM
Rođen 12. studenog 1912.
Cotacachi
Umro 6. travnja 2000.
Quito
Svećenik 4. srpnja 1937.
Biskup 4. prosinca 1949.
Nadbiskup 10. travnja 1969.
Kardinal 26. studenog 1994.
Nacionalnost Ekvadorac
Služba kardinal svećenik
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Bernardino Carlos Guillermo Honorato Echeverría Ruiz, O.F.M. (Cotacachi, 12. studenog 1912. - Quito, 6. travnja 2000.), je bio ekvadorski rimokatolički kardinal i nadbiskup emeritus Guayaquila.

Životopis

Bernardino Echeverría Ruiz Cotacachiju, 12. studenog 1912. godine. Pridružio se franjevačkom redu 1928. godine, a za svećenika je zaređen 4. srpnja 1937.[1] Pohađao je Papinsko sveučilište Antonianum gdje je dobio doktorat iz filozofije 1941. Po završetku studija vratio se u Ekvador i obavljao razne funkcije u franjevačkom redu. Osnovao je vjerske časopise te više kuća za zbrinjavanje siromašnih.

23. listopada 1949. imenovan je biskupom biskupije Ambato te posvećen 4. prosinca iste godine. 10. travnja 1969. imenovan je nadbiskupom gvajakilskim, na kojem se mjestu umirovljuje 7. prosinca 1989. 8. prosinca 1982. godine imenovan je za apostolskog upravitelja Galápagos (Ekvador) te umirovljen 18. svibnja 1984. Od 1990. do 25. srpnja 1995. bio je apostolski upravitelj Ibarre.

26. studenog 1994. godine, papa Ivan Pavao II. ga je imenovao kardinalom svećenikom crkve Santi Nereo ed Achilleo.

Bio je član "Međunarodne akademije franjevačke povijesti" i "Marijanskog svećeničkog pokreta". Sudjelovao je na 4 zasjedanja Drugog vatikanskog sabora kao saborski otac.[1] Za geslo je imao Mir i dobro (lat. Pax et bonum). Umro je 6. travnja 2000. godine.

Izvori

  1. 1,0 1,1 (engl.) Bernardino Echeverría Ruiz na catholic-hierarchy.org, pristupljeno 1. rujna 2016