Beneficij ili nadarje su crkva i njen posjed s kojim upravljaju osnivači. Prihodom s posjeda financira se izgradnja i održavanje crkve te uzdržavaju svećenici (nadarbenici, beneficijati). Beneficiji se javljaju u ranom srednjem vijeku, a ukidaju se početkom 19. stoljeća.
Kaštelanski beneficiji
Hrvatski plemenitaši didići osnivaju svoje beneficije (nadarja) u Kaštelanskom polju: Sv. Ivan (sv.Marta) u Bijaćima, Sv. Juraj od Žestinja, Stomorija, Sv. Mihovil od Lažana, Sv. Martin od Kruševika. Zbog opasnosti od Turaka stanovništvo napušta potkozjačka sela. Izbjeglice sele u nova naselja uz more, pod okrilje kaštela, prenoseći svoje beneficije u nova naselja. U Kaštelima su za vrijeme mletačke vlasti bila najvažnija tri beneficija: Stomorija, Sv. Ivan od Birnja i Sv. Mihovil i Martin. Izbor beneficijata Stomorije obavljao se u trogirskim i splitskim kaštelima te na otoku Drveniku sve do sredine 17. stoljeća, a nakon toga vremena samo u trogirskim kaštelima. Izbor beneficijata Sv. Ivana od Birnja vršio se samo u trogirskim kaštelima. U izboru beneficijata Sv.Mihovila i Martina sudjelovali su stanovnici Gomilice, Kambelovca i Lukšića. Benificijat ili nadarbenik morao je biti potomak prvih osnivača didića. On je imao znatne prihode od imanja, a redovito je bio župnik u jednom od Kaštela. Beneficijat je jednom godišnje častio svoje izbornike (juspatrone) na dan patrona (zaštitnika) beneficija obilnim ručkom koji se zvao didiština. Rijetki gospodari kaštela (naselja) su stekli to pravo. Vjerojatno je, i to jedan od razloga što su se crkve izgrađivale izvan utvrđenih sela koja su bila plemićki feud. U splitskim kaštelima seljaci su uspjeli očuvati svoja prava za razliku od trogirskih kaštela gdje su vremenom ta prava prisvojili gospodari kaštela.
Izvori
Vjeko Omašić, Kaštela od prapovijesti do početeka XX. stoljeća, Dugi Rat, 2001, ISBN 953-97909-1-3