Bele čurke

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bele čurke

Kolut međimurskih belih čurki na kraju proizvodnog procesa

Podrijetlo
Drugo ime bijele krvavice
Mjesto podrijetla Međimurje
Regija/država Hrvatska
Detalji
Vrsta jela kobasičarski proizvodi
Temperatura jela toplo
Glavni sastojci prosena kaša, usitnjeno
masno tkivo i iznutrice,
crijevo
Ostale informacije dodaci: mast, brašno, sol,
češnjak, biber, cimet,
crvena paprika
Pečene bele i črne čurke servirane s krumpirom

Međimurske bele čurke ili prosene čurke, poznate i kao bijele krvavice su slano jelo međimurske kuhinje, sastavnog dijela nacionalne hrvatske kuhinje. To kalorično jelo izvorne tradicionalne recepture spada u skupinu krvavica (među kojima su i črne čurke, odnosno crne krvavice, zatim devenice i sl.), a ta je skupina dio kategorije kuhanih kobasica (u kojoj su još razne skupine kobasica od usitnjenog svinjskog ili goveđeg mesa, masnih tkiva, vezivnih tkiva, iznutrica, kožica i drugih sastojaka, često od mesa nižih kategorija kakvoće), kojima je zajedničko da se nakon proizvodnje kuhaju u vrućoj vodi.

Priprema[uredi]

Prosena kaša se zalije vrelom vodom toliko koliko je potrebno da se sva voda upije, a zatim ostavi na laganoj vatri. Ostali sastojci se u drugoj posudi dobro prokuhaju, zatim usitne, odnosno samelju, začine i na kraju se sve zajedno sa začinima promiješa. Neki proizvođači rade varijantu čurki bez usitnjenih iznutrica. Pripravljenom ohlađenom mekanom smjesom (nadjevom) napune se ranije dobro očišćena i oprana crijeva, te oblikuju u kolute ili kobasice (dužine oko 20 cm) povezane tankom špagom. Čurke se zatim kuhaju u vrućoj vodi, najmanje 10-15 minuta, a ponekad i znatno duže, ovisno o debljini (promjeru). Kuhane su kada nakon ubadanja čačkalice izlazi bistra masna tekućina. Zatim ih je potrebno dobro ohladiti i čuvati u hladnjaku, gdje mogu odstajati nekoliko dana.

Posluživanje[uredi]

Bele čurke se za konzumiranje pripremaju tako da se stave na mast u tepsiju i peku u pećnici, odvojeno ili zajedno s prilogom (obično krumpirom narezanim na kriške ili ploške), dovoljno dugo da porumene. Poslužuju se nakon juhe kao glavno jelo s prilogom i salatom. Osim pečenog krumpira, kao prilog se može servirati restani ili kuhani slani krumpir, kiselo zelje i drugo.

Literatura[uredi]

  • Dr.sc. Tomislav Majić, Mr.sc. Mario Škrivanko, Dr.sc. Mirza Hadžiosmanović: Krvavice, znanstveno-stručni rad; časopis Meso, vol. VII, br.2, Zagreb, ožujak-travanj 2006.
  • Antun Tišlarić: Međimurska kuharica, Nakladnik: TIZ „Zrinski“ Čakovec, Čakovec 1991.

Vanjske poveznice[uredi]